O tome jesu li ljudi doista doživjeli odvikavanje od šećera, pitanje je neke rasprave, kao i je li šećer zapravo fizička ovisnost. Mnogi tvrde da određena hrana izaziva psihičku ovisnost, ali da povlačenje šećera ili masti može biti relativno lako s fiziološkog stajališta.
Neki tvrde da je šećer lijek i da djeluje slično mnogim drugim lijekovima. Konzumiranje šećera daje privremene “visoke” energije i podizanje raspoloženja. Međutim, takve vrijednosti mogu se smanjiti s većom konzumacijom šećera. Ljudi koji iznenada pokušaju da se povuku iz šećera vjerojatno će imati nekoliko tjedana slabe energije, žudnje za hranom bogatom šećerom i depresiju. Neki također imaju simptome slične gripi kada su podvrgnuti povlačenju šećera.
Odvikavanje od šećera često je izazovno jer toliko pripremljene hrane sadrži šećer ili tvari na bazi šećera. To uključuje kukuruzni sirup s visokim udjelom fruktoze. Također, mnogi jednostavni ugljikohidrati poput pšeničnog brašna pretvaraju se u šećer u tijelu. Alkohol je također “skriveni šećer”. Dakle, ako ljudi samo izbace konzumni šećer, ali nastave piti alkohol ili jesti pakiranu hranu, možda neće osjetiti povlačenje šećera.
Neki stručnjaci preporučuju da je povlačenje šećera najbolje pokušati kada se mogu isključiti svi jednostavni ugljikohidrati, alkohol, kukuruzni sirup, med i stolni šećer. Čitanje naljepnica na pakiranoj hrani može pomoći da se značajno smanji unos šećera izbjegavanjem takvih sastojaka. Međutim, čak i izrezivanje nekih od ovih stvari vjerojatno će rezultirati manjom ovisnošću o šećeru, a možda i manjom “ovisnošću” o šećeru.
S psihološkog stajališta, povlačenje šećera je lakše uočiti. Na primjer, ljudi koji imaju poremećaje hranjenja, poput stalnog prejedanja, jedu šećer za onoliko koliko im on daje. Stoga smanjenje šećera i ukupnog unosa hrane može dramatično utjecati na stabilnost raspoloženja. Psihološki čimbenik većine ovisnosti je da ovisnost na neki način nagrađuje osobu i prikriva duboko ukorijenjenu emocionalnu bol.
Bez tvari koja izaziva ovisnost, bilo da je riječ o šećeru ili hrani općenito, osoba se mora suočiti s emocionalnom boli. To sugerira da bi odvikavanje od šećera moglo biti najučinkovitije kada se to pokuša u kontekstu grupe podrške ili pod brigom pažljivog psihijatra ili drugog stručnjaka za mentalno zdravlje.
U psihološkom smislu, odvikavanje od šećera može biti vrlo stvaran i bolan proces, prepun žudnje, tjeskobe ili depresije, te opći osjećaj gubitka kada se tvar koja izaziva ovisnost ne koristi. To sugerira da odvikavanje od šećera shvaćamo jednako ozbiljno kao i ovisnosti o drugim supstancama poput alkohola ili droga. U mnogo smislu, ono što se čini bezazlenim zapravo je vodeći uzrok mnogih zdravstvenih stanja kao što su rani dijabetes, pretilost i razne bolesti organa.
Većina ljudi smatra da će fizička želja za šećerom prestati unutar tri do četiri tjedna nakon potpunog povlačenja šećera. Emocionalni simptomi mogu se zadržati i dalje od ove točke. To je osobito slučaj kada početni uzrok ovisnosti ostaje neriješen.