Reaktivni poremećaj privrženosti obično se razvija u djece koja su bila emocionalno zanemarena u mladoj dobi. Simptomi reaktivnog poremećaja privrženosti ovise o dobi djeteta, a oni stari od godinu dana mogu pokazivati znakove, poput odbijanja hrane i neodgovaranja na ponuđenu interakciju. Starija djeca često pokazuju tvrdoglavost, prkos i poteškoće u odnosu i interakciji s drugima, čak i s bliskim članovima obitelji.
Mnoge osobe s dijagnozom pokazivat će simptome reaktivnog poremećaja privrženosti tijekom svog života. Budući da pojedinac obično počinje kao da ga roditelji ili skrbnici zanemaruju ili da ga prebacuju iz jedne udomiteljske obitelji u drugu, njegove ili njezine sposobnosti za stvaranje dugotrajnih i smislenih odnosa ozbiljno su ugrožene od samog početka. Dojenčad i djeca od samo nekoliko godina često pokazuju prve znakove, uključujući nezainteresiranost za aktivnosti ljudi u blizini, nesudjelovanje u igricama ili igri, nesmiješenje i nerviranje kada su ostavljeni sami.
Kako se dijete razvija, ovi simptomi reaktivnog poremećaja privrženosti mogu se nastaviti u melankoličnu i povučenu osobnost. Djeca koja pate od reaktivnog poremećaja privrženosti obično preferiraju da budu ostavljena sama i mogu postati uznemireni ili ljuti kada su prisiljeni na interakciju s osobama slične dobi. Mnoga od ove djece gledaju izvan društvenog kruga i izbjegavaju svaki fizički kontakt s drugima, a to se obično nastavlja kroz školske i adolescentske godine. Djeca također mogu postati izrazito manipulativna, bez obzira na druge, te će često lagati ili iznositi lažne optužbe kako bi se izvukla iz nevolje ili dobila ono što žele.
Tinejdžeri koji prolaze kroz ovo stanje bez pomoći često nalaze utjehu u drogama ili alkoholu. Oni koji znaju da imaju poteškoća s ilegalnim aktivnostima kao što su krađa i vandalizam, ili sa školom, rijetko će tražiti pomoć i otvoreno ne vjeruju roditeljima, učiteljima ili drugim autoritetima. Kada su prisiljeni u društvene situacije, očito im je neugodno razgovarati i odnositi se s drugima, te uglavnom nisu u stanju uspostaviti trajna prijateljstva ili čak prolazna poznanstva. Često će gledati grupe prijatelja kako komuniciraju na društveni način, ali neće pomisliti da priđu grupi ili razgovaraju s bilo kojim od pojedinaca.
U srednjoškolskim godinama, pojedinac će se obično činiti da zaostaje za svojim vršnjacima u razvoju na emocionalnoj razini i može pokazati jednu od dvije vrste simptoma reaktivnog poremećaja privrženosti. To se može manifestirati na dva različita načina. Mogu postojati problemi s glumom, odnosno iracionalnim ili neprikladnim ponašanjem osmišljenim da privuče pozornost. Drugi se pojedinci mogu potpuno povući i zazirati od svake pažnje. Obje vrste mogu biti nesposobne razumjeti emocije koje osjećaju drugi i mogu pokazati nasilno ponašanje kada se sretnu s onima koji ih ne razumiju.