Koji su simptomi trovanja arsenom?

Postoji mnogo različitih simptoma trovanja arsenom u rasponu od relativno benignih do potencijalno opasnih po život. Glavobolje i uporni trnci u rukama i stopalima neki su od najranijih znakova izloženosti, a dugotrajni kontakt često dovodi do prugastih, bezbojnih i lomljivih noktiju. Grčevi u želucu, problemi s crijevima i otežano disanje također su česti, au ekstremnim slučajevima ljudi mogu doživjeti zastoj srca, poremećaje krvi i zatajenje jetre. Intenzitet i ozbiljnost simptoma obično ovisi o tome koliko je otrova osoba progutala, kao i njegovoj snazi.

Glavobolje

Trajne glavobolje neki su od najčešćih simptoma. Obično počinju kao relativno lagani i obično se nalaze u središtu iza jednog ili oba oka. Lijekovi protiv bolova često će otupiti nelagodu na neko vrijeme, ali u većini slučajeva bol se vraća čim lijek prestane. Ovo je osobito česta pritužba ljudi koji su tijekom vremena polagano izloženi malim količinama arsena, bilo zbog zaražene vode, slučajnog gutanja ili namjernog trovanja.

Utrnulost i trnci

Još jedna uobičajena pritužba u slučajevima trovanja arsenom su suptilni trnci ili utrnulost, obično u rukama i nogama. Osjećaj ima tendenciju da dođe i prođe, ali s vremenom često postaje sve intenzivniji i uznemirujući. Ljudi koji pate od dugotrajnog trovanja često kažu da im se ekstremiteti stalno osjećaju kao da “spavaju”. Općenita osjetljivost i osjetljivost, osobito u rukama i nogama, također je uobičajena.

Promjene noktiju

Neobično suhi, ispucali i promijenjeni nokti na rukama i nogama klasičan su znak gutanja arsena. Osobe s ovim simptomom često se žale na nokte koji kao da iznenada razvijaju izražene bijele ili smeđe pruge koje s vremenom potamne i postaju vrlo lomljive i sklone ljuštenju. Ovi učinci mogu biti dugotrajni, čak i nakon prestanka izlaganja.

Gastrointestinalni distres

Česti su i brojni problemi povezani s crijevima i gastrointestinalnim traktom. Grčevi u želucu, ekstremni zatvor i nadutost javljaju se u mnogih pacijenata, dok drugi mogu doživjeti povraćanje, proljev i opći osjećaj mučnine. Nakon što je arsen u krvi, sklon je upaliti mnoga najosjetljivija tkiva u tijelu; crijeva su često neka od najpogođenijih. Ove vrste simptoma obično nestaju nakon što otrov napusti tijelo.

Respiratorni problemi
Grlo, pluća i bronhijalna tkiva također su relativno osjetljiva i može ih oštetiti spoj, što može dovesti do niza problema s disanjem. Česti su šištanje i otežano disanje, ali mogu biti prisutni i promukli, hrapavi glas i otežano gutanje. Ponekad i pljuvačka postane žućkasta, a slina se može presušiti. Osobe s ovim simptomom često imaju tanak, metalni okus u ustima i često se žale na zadah od češnjaka. Ekstremna žeđ ponekad također prati ove simptome.
U ekstremnim slučajevima
Većina simptoma trovanja arsenom je neugodna i s vremenom može dovesti do pogoršanja zdravlja, ali ponekad mogu biti i neposredno prijeteći. Poznato je da ljudi koji unose velike doze te tvari prolaze u šok, što može dovesti do zastoja srca – u biti srčanog udara – ili moždanog udara. Zatajenje organa je još jedna moguća posljedica, osobito kada su u pitanju jetra i bubrezi.

Na što treba paziti
Većina simptoma trovanja arsenom također su simptomi brojnih drugih stanja i bolesti, zbog kojih postavljanje prave dijagnoze može biti pomalo izazovno. Liječnici i medicinski stručnjaci obično savjetuju ljudima koji sumnjaju da su bili otrovni da zabilježe svoje simptome tijekom vremena, bilježeći koliko dugo simptomi traju, kada su počeli i završili te njihov intenzitet. Sve što se čini neuobičajenim i traje više od dan ili dva obično je nešto što stručnjaci kažu da treba procijeniti.
Uobičajene sigurnosne mjere
Do trovanja najčešće dolazi zbog kontaminirane hrane ili vode. Arsen je prirodni spoj koji se javlja u tlu, ponekad u opasno visokim koncentracijama. Mnogi gradovi i općine filtriraju i testiraju svoju vodu, ali ne rade svi; ljudi koji piju iz privatnih, osobito starih, bunara također mogu biti ugroženi. Pijenje samo filtrirane, testirane vode dobar je način da isključite ovu mogućnost. U rjeđim slučajevima ljudi se namjerno truju, obično od strane domara ili nekoga tko ima izravan pristup hrani i vodi. Svatko tko sumnja na namjerno petljanje trebao bi potražiti pomoć od lokalnih vlasti. Trovanje arsenom nije uvijek smrtonosno, ali može imati posljedice koje mijenjaju život ako se ne liječi dulje vrijeme.