Bubrezi su par organa koji pomažu u regulaciji ravnoteže elektrolita, krvnog tlaka i acidobazne ravnoteže, uz proizvodnju urina. Zatajenje bubrega, također poznato kao zatajenje bubrega, javlja se kada bubrezi prestanu normalno funkcionirati, obično zbog bolesti ili ozljede. Uobičajeni simptomi uključuju zadržavanje tekućine, promijenjene kognitivne funkcije, promjene u izlučivanju mokraće i bol u leđima.
Postoje dvije glavne kategorije zatajenja bubrega: akutno i kronično. Akutno zatajenje bubrega često je rezultat događaja koji prekida dotok krvi u bubrege. To može biti uzrokovano nesrećom ili ozljedom, ili može biti posljedica kirurških komplikacija koje smanjuju dotok krvi u organe. Alternativno, akutno zatajenje bubrega može biti posljedica toksičnosti uzrokovane predoziranjem lijekom koje nadmašuje sposobnost organa da normalno funkcioniraju.
Simptomi akutnog zatajenja bubrega često ostaju neprepoznati kao pokazatelji ozbiljnog zdravstvenog stanja, a mnogim pacijentima se dijagnosticira tek kada odu liječniku zbog nepovezanog zdravstvenog problema. Simptomi mogu uključivati oticanje nogu i stopala, smanjeno izlučivanje mokraće, pojačanu žeđ, ubrzan puls, vrtoglavicu i mučninu, povraćanje ili smanjen apetit, te osjećaj zbunjenosti, nemira ili umora. Bol u leđima također može biti prisutan, obično u području ispod rebara i iznad struka.
Nasuprot tome, kronično zatajenje bubrega obično je uzrokovano kroničnom bubrežnom bolešću koja postupno smanjuje funkciju bubrega tijekom nekoliko godina. Dva najčešća uzroka kroničnog zatajenja bubrega su dijabetes melitus i dugotrajno nekontrolirani visoki krvni tlak. Genetska stanja kao što je policistična bolest bubrega također mogu uzrokovati kroničnu bubrežnu bolest.
Osoba s kroničnim zatajenjem bubrega doživljava simptome kada bubrežna funkcija padne ispod određene razine. Ova razina definirana je brzinom glomerularne filtracije, koja je izraz koliko učinkovito bubrezi filtriraju tekućinu. Simptomi se obično pojavljuju oko točke u kojoj stopa glomerularne filtracije pada na 30% svoje normalne razine, a mogu uključivati promjene osobnosti, kognitivna oštećenja, mučninu ili povraćanje, anemiju i lako stvaranje modrica te zadržavanje tekućine. Tekućina se može zadržati u plućima ili srcu, uzrokujući otežano disanje i bol u prsima. Vrlo rijetko, kognitivno oštećenje može dovesti do napadaja.
Kronično zatajenje bubrega liječi se dijalizom, postupkom u kojem se krv filtrira kako bi se uklonile otpadne tvari. Osobe s akutnim zatajenjem bubrega također mogu privremeno primati dijalizu dok im bubrezi ne počnu normalno funkcionirati. Za osobe s kroničnim zatajenjem bubrega, međutim, dijaliza je potrebna na stalnoj osnovi osim ako se bubreg darivatelja ne može uspješno presaditi.