Outsourcing je čin ugovaranja internih poslovnih funkcija s vanjskim trećim stranama izvan tvrtke. Iako se izraz “outsourcing” tehnički može odnositi na bilo koje vanjsko ugovaranje, obično se odnosi na ugovaranje usluga s nižim davateljima usluga, osobito onima koji se nalaze u manje razvijenim zemljama. Učinci outsourcinga su dalekosežni, a čin ima negativne posljedice, ali i koristi. Za tvrtku koja predaje poslove vanjskim suradnicima zakon omogućuje smanjenje troškova, što može dovesti do povećanja dobiti i omogućiti izbjegavanje prestanka poslovanja. Stopa nezaposlenosti u regiji ili zemlji te tvrtke će se povećati, što može naštetiti njenom gospodarstvu, ali suprotni učinci vidljivi su u zemlji u kojoj se zapošljavaju radnici treće strane.
Outsourcing je učinkovit alat za uštedu troškova za tvrtke koje se nalaze u razvijenim zemljama jer tvrtkama omogućuje ugovaranje radnika u manje razvijenim zemljama s nižim plaćama. Te bi zemlje također mogle imati slabe propise, što može smanjiti naknade i povećati učinak radnika. Takvi labavi propisi mogu uključivati nepostojeće ili ograničene zakone o radu, kao što je izostanak plaćanja prekovremenog radnog vremena i duži radni tjedan.
Učinci outsourcinga na krajnji rezultat tvrtke su jednostavni: smanjuju troškove. Niža cijena rada obično omogućuje poduzeću postizanje veće dobiti jer troši manje na rad nego što bi to bilo u svojoj zemlji ili u drugoj razvijenoj zemlji. Učinci outsourcinga također sežu dalje u gospodarstvo bilo koje zemlje.
U manje razvijenoj zemlji, učinci outsourcinga uključuju gospodarski rast i stvaranje novih industrija u područjima koja inače imaju nedostatak radnih mjesta. Međutim, učinci outsourcinga na zemlju podrijetla tvrtke općenito su negativni. Tvrtka predaje svoj posao vanjskim suradnicima, tako da ne zapošljava lokalne zaposlenike, što može doprinijeti stopi nezaposlenosti u zemlji.
U nekim slučajevima, ovi negativni učinci mogu se vidjeti izravno kada tvrtka zatvori tvornicu ili operativni centar i premjesti jedinicu u manje razvijenu zemlju, ponekad šaljući mnoge lokalne radnike ravno na crtu nezaposlenosti. Taj se čin ponekad naziva “poštavanjem poslova u inozemstvo”, iako radnici treće strane možda nisu u inozemstvu. U drugim slučajevima, tvrtka bi mogla odlučiti proširiti svoje poslovanje na manje razvijenu zemlju umjesto da se širi u svojoj matičnoj zemlji.
Uobičajene usluge koje su kandidati za outsourcing uključuju rad u tvornici, korisničku podršku i inženjering, iako druge usluge nisu izuzete. U slučaju rada u tvornici, na odluku o eksternalizaciji mogu utjecati slabi propisi o kvaliteti zraka i ekološki propisi u manje razvijenoj zemlji. To je uz sveukupni niži trošak rada.
Zagovornici outsourcinga tvrde da ova praksa omogućuje tvrtkama da ostanu održive i natječu se u globalnoj ekonomiji. Oni također mogu tvrditi da su vanjskim radom u mogućnosti zadržati svoje troškove niskim. To bi moglo pomoći da cijene dotičnog proizvoda ili usluge budu niske, iako mnogi ljudi tvrde da te uštede obično idu izravno na krajnji rezultat tvrtke.