Raspon pozornosti je količina vremena u kojoj je osoba sposobna aktivno obavljati jedan zadatak prije nego što postane ometena ili izgubi produktivnost. Postoji niz mogućih razloga zašto dijete ili odrasla osoba možda neće moći obratiti pozornost na zadatke dulje vrijeme. To uključuje kognitivne teškoće u učenju, poremećaj pažnje (ADD), preopterećenje informacijama i temperament.
Djeca s kašnjenjem u neurološkom ili moždanom razvoju daleko su vjerojatnija da će imati kratak raspon pažnje. Ako su određena područja mozga nerazvijena ili nemaju veze sa živčanim sustavom, može biti teže obraditi dolazne informacije i odlučiti što učiniti s njima. Nadalje, teškoća u učenju može otežati razumijevanje zadataka, što dovodi do frustracije i nedostatka motivacije za dovršetak aktivnosti. Ako postoji poremećaj obrade, kao što je nemogućnost obrade verbalnih uputa, dijete može imati problema s zadržavanjem i sjećanjem onoga što bi trebalo učiniti.
Sve veći problem koji može dovesti do kratkog raspona pažnje je preopterećenost informacijama. To uključuje pretjeranu izloženost djece i odraslih televiziji i drugim medijima. Moderni mediji izlažu mozak ogromnim količinama informacija u brzom slijedu. Ova vrsta stimulacije može dovesti do poteškoća s koncentracijom u drugim svakodnevnim zadacima. Televizija posebno zahtijeva samo pasivnu pozornost, dok većina drugih aktivnosti na poslu i u školi zahtijeva aktivno sudjelovanje i razmišljanje.
Jedan od najčešćih uzroka problema s pažnjom je ADD. Ova dijagnoza također može biti popraćena hiperaktivnošću, što otežava zadržavanje usredotočenosti na jedan zadatak. ADD je češći u mladih dječaka, ali se može pojaviti u mnogo različitih tipova djece i dobnih skupina. Djeca bi se trebala moći koncentrirati na isti zadatak oko tri do pet minuta za svaku godinu života, a sve značajno manje od toga može biti pokazatelj kratkog raspona pažnje. ADD je povezan s kognitivnim razvojem i rezultira problemima sa samokontrolom i regulacijom.
Nečiji temperament uvelike ovisi o tome koliko dugo se može koncentrirati na zadatak. Neki ljudi su genetski predisponirani da budu manje impulzivni i više usredotočeni, dok su drugi skloniji prijeći s aktivnosti na aktivnost i redovito tražiti nove podražaje. Temperament se ne može promijeniti, ali se mogu uvesti mehanizmi suočavanja kako bi se potaknula dulji raspon pažnje. Svaku zabrinutost zbog kratkog trajanja pažnje treba prenijeti djetetovom liječniku, koji može preporučiti daljnje testiranje ili obrazovnu evaluaciju.