Uobičajeno je i možda instinktivno da dječaci, djevojčice, pa čak i odrasle osobe rangiraju svoja tijela u usporedbi s drugima. To se često intenzivira u srednjoj školi, kada se nakon satova teretane često treba tuširati i hormoni počinju bjesnjeti, ali navala utjecaja na sliku o sebi počinje mnogo ranije. Ova osobina može dovesti do nezadovoljstva slikom tijela kada se tijelo viđeno u ogledalu ne uklapa u ono što je društveno prihvatljivo. Uzroci ove loše slike o tijelu mogu varirati od mršavih figura koje se favoriziraju u medijima ili u igračkama do negativnih komentara drugih – čak i komentara koji ne bi trebali biti povrijedni.
Od ranog djetinjstva prosječni je čovjek izložen nizu utjecajnih medija, odgajanih na reklamama, televiziji i filmovima u kojima se modeli i glumci, kao i voditelji vijesti, pa čak i političari drže visokog standarda fizičke uniformnosti. Uobičajena praksa, čak i 2011., je da niski muškarci stoje na kutiji kada se snimaju ili fotografiraju pored viših žena. Izgled onih u medijima – od reklama do blockbuster filmova – redovito se mijenja rasvjetom, šminkom i “prirodnom selekcijom” kako bi se stvorio skup idealnih karakteristika kojih se ljudi možda moraju pridržavati. Većina onih koji gledaju ove slike neće živjeti u skladu sa standardima, što uzrokuje nezadovoljstvo slikom tijela.
Obitelj i društvena mreža osobe također su uvelike odgovorni za oblikovanje ili barem jačanje slike o sebi, bilo negativne ili pozitivne. To bi moglo biti naizgled nevino kao da roditelj kaže djetetu: “Moraš početi vježbati” ili “Malo rumenila bi ti razvedrilo obraze”. Može doći i od kolega iz razreda, koji bi mogli zadirkivati: “Gdje si se ošišala? Tvornica zdjela?” Oni također mogu ponuditi ismijavanje koje ističu negativne karakteristike neke osobe, kao što je pretilu osobu nazvati “debelom” ili osobu koja izgleda drugačije od drugih “nakazom”.
Stres je još jedan mogući prethodnik nezadovoljstva slikom tijela. Studija Australskog nacionalnog sveučilišta iz 2009. otkrila je da je stres čest kofaktor lošeg samopoštovanja. Brige oko budućnosti ili načina na koji se sutrašnji zadaci mogu završiti mogu navesti osobu da sebe smatra manje nego adekvatnim. Vrste briga koje stvaraju stres, a time i smanjenu vlastitu vrijednost, različite su i mogu se razlikovati ovisno o različitim čimbenicima, kao što su spol, dob, društvena klasa i prihod.
Samopoštovanje i slika tijela idu ruku pod ruku. Loše samopoštovanje može se razviti iz nezadovoljstva slikom tijela i obrnuto. Iako samopoštovanje dolazi iznutra, jačaju ga roditelji, vršnjaci, pa čak i mediji. Iskreno reći nekome da je on ili ona “lijep”, pogotovo kada je samozadovoljstvo te osobe na niskoj razini, može pomoći u poboljšanju samopoštovanja. Ponekad kliničko stanje kao što je depresija može učiniti osobu sklonijom stvaranju nezadovoljstva slikom tijela. U tim slučajevima, terapija, razni lijekovi, pa čak i duhovne prakse poput meditacije ili molitve mogu biti korisne u poboljšanju vlastite vrijednosti.