Gušterača, a u manjoj mjeri i žlijezde slinovnice, proizvode enzim koji se zove amilaza. Ovaj enzim igra kritičnu funkciju u probavi, razgrađujući ugljikohidrate i složene škrobove u oblike šećera koje tijelo može lakše iskoristiti za energiju. Manje je uzroka za niske razine amilaze nego za visoke razine amilaze. Među stanjima koja mogu rezultirati niskom amilazom su cistična fibroza, bolest jetre, netolerancija na masti, oštećenje gušterače, prekomjerna konzumacija ugljikohidrata i ciste gušterače.
Cistična fibroza je genetska bolest koja utječe na sposobnost nekih tjelesnih stanica da prenose vodu i elektrolite. Ljepljiva, gusta sluz koja se skuplja u plućima također se nakuplja u gušterači, blokirajući kanale i ometajući sposobnost gušterače da oslobađa amilazu. Gušterača oštećena ozljedom ili bolešću te maligne ili benigne ciste koje opstruiraju kanale organa također mogu rezultirati niskim razinama amilaze. Amilaza se također nalazi u jetri, a ciroza jetre ili hepatitis mogu uzrokovati nižu razinu amilaze.
Dva uzroka niže razine amilaze od normalne mogu se, barem do određenog stupnja, kontrolirati prehranom. Intolerancija na masti je nesposobnost tijela da razgradi ulja i masti. Nisu svi pacijenti netolerantni na iste masti; neki ne mogu razgraditi mliječne masti, drugi ne mogu prerađivati masno meso, a treći ne podnose ulja za kuhanje. Mnogi ljudi koji ne mogu jesti masnoće, a neki koji mogu, unose višak ugljikohidrata; budući da je amilaza potrebna za razgradnju ugljikohidrata, opterećenje ugljikohidratima može preplaviti sustav, što rezultira niskim razinama amilaze.
Osim prerade ugljikohidrata, druga funkcija amilaze je razgradnja gnoja, odnosno bijelih krvnih stanica, kako bi ih tijelo moglo eliminirati. To rezultira stanjem zvanim makroamilazija, koje se javlja kada se nakupine amilaze stvaraju u krvi. Bubrezi ne mogu obraditi te prevelike nakupine, pa se razina amilaze u mokraći smanjuje dok se razina amilaze u krvi povećava. Niska razina amilaze povećava rizik od takvih apscesa, koji ne reagiraju na antibiotike, jer ne sadrže bakterije.
Liječnici mogu naručiti testove amilaze i na pacijentov urin i na krv; moguće je da razine budu visoke ili niske u oba, ili jedna može biti povišena, a druga depresivna. Količina amilaze u svakom uzorku pomaže identificirati potencijalne uzroke. U mnogim slučajevima, međutim, niska razina amilaze u krvi nije razlog za uzbunu i ne može se pronaći neodređeni uzrok.