Posljednja oporuka, koja se obično naziva oporukom, pravni je dokument koji je netko izvršio i koji upućuje kako ta osoba želi da se njegova ili njezina imovina podijeli kada umre. Pojedinac koji stvara i izvršava oporuku poznat je kao “oporučnik”. Uz ostavitelja, većina jurisdikcija zahtijeva da oporuku svjedoče najmanje dvije osobe. Zahtjevi koji se odnose na to tko može svjedočiti oporuci, kao i druge formalnosti potrebne da bi oporuka bila valjana, razlikuju se ovisno o nadležnosti. Unutar Sjedinjenih Država, zakoni o tome tko može svjedočiti oporuci razlikuju se od države do države; međutim, u većini slučajeva svjedok mora biti stariji od 18 godina, zdravog razuma, au nekim slučajevima ne mora biti korisnik oporuke.
Zahtjev da se oporuka svjedoči postoji otkad postoje oporuke. Razlog zbog kojeg se zahtijeva da netko svjedoči oporuku je da ima način da ovjeri oporuku u slučaju da se postavlja pitanje je li oporučitelj stvarno potpisao oporuku ili stanje svijesti oporučitelja u trenutku potpisivanja. U digitalnom dobu, s pojavom videooporuka i drugih mehanizama za osiguranje valjanosti oporuke, potreba za svjedocima postaje arhaična; međutim, većina jurisdikcija zadržava zahtjev za pisanim oporukama osim ako je oporuka holografska ili rukopisna oporuka.
Unutar Sjedinjenih Država državni zakon određuje što čini valjanu oporuku. U najmanju ruku, većina država zahtijeva da oporučilac bude stariji od 18 godina i zdravog razuma te da će imati najmanje jednog, a općenito dva svjedoka. Osoba kojoj je zakonski dopušteno svjedočiti oporuci mora imati punoljetnost — 18 u većini država — i također biti zdrava kako bi razumjela čemu svjedoči.
Uz zahtjeve o dobi i mentalnoj sposobnosti, većina jurisdikcija također onemogućuje korisnicima da budu svjedoci oporuke. Korisnik je netko tko je u oporuci izričito naveden kao primatelj ostavine. Nasljednik je, s druge strane, netko tko bi naslijedio prema zakonima o nasljedstvu bez oporuke, ili u nedostatku oporuke. Korisnik može biti i nasljednik, ali ne mora biti.
Teorija koja stoji iza onemogućavanja korisnika da svjedoči o oporuci jest spriječiti svaki sukob interesa na strani svjedoka. Ako se postavlja pitanje valjanosti oporuke, odnosno stanja duha ostavitelja kada je oporuka izvršena, tada sudovi radije imaju nezainteresiranu osobu koja će svjedočiti o potpisivanju oporuke. Jasno je da se korisnici ne mogu smatrati nezainteresiranim stranama, zbog čega im većina jurisdikcija ne dopušta svjedočenje oporuke.