Egocentrizam u adolescenciji može biti uzrokovan brojnim čimbenicima, iako je to tipično aspekt kognitivnog razvoja koji se događa kao prirodni aspekt starenja i promjene. U dobi od 11 do 15 godina mnogi mladi ljudi počinju razvijati daleko veću svijest o sebi i svom identitetu. To obično dovodi do egocentrizma u adolescenciji jer djeca često osjećaju da, budući da postaju svjesniji sebe, i drugi moraju biti jednako dobro i jednako su usredotočeni na njih kao i oni. Također je moguće da čimbenici okoliša utječu na ovaj razvoj, što rezultira time da pažnju roditelja ili drugih adolescent vidi kao prirodan pogled svih ostalih.
Jedan od najčešćih uzroka egocentrizma je prirodno napredovanje kognitivnog razvoja mnogih mladih ljudi. Tijekom adolescencije ljudi obično razvijaju veću svijest o sebi i stječu složeniji osjećaj identiteta i individualizma. Kako se to događa, prilično je uobičajeno da egocentrizam u adolescenciji raste i postaje prilično moćan. Iako je većina ljudi u ovoj dobi razvila bolje razumijevanje razlike između svojih stavova i pogleda drugih, još uvijek postoji tendencija da zamišljaju da su drugi ljudi usredotočeni na njih koliko i na sebe.
Ova vrsta egocentrizma često stvara dva različita i zajednička aspekta: osobnu bajku i imaginarnu publiku. Osobna fabula je podsvjesni koncept koji se razvija dok mladi ljudi uspostavljaju vlastiti identitet i pretpostavljaju da su jedinstveni u svakom pogledu. Netko u ovoj dobi mogao bi se svađati s prijateljem i vjerovati da je njihov osjećaj ljutnje ili povrijeđenosti veći nego što je itko drugi ikada osjetio, te da su jedinstveni u smislu ideja i osjećaja.
Imaginarna publika također se često razvija zbog egocentrizma u adolescenciji, jer se osoba sve više fokusira na sebe. Kako se to događa, adolescent obično pretpostavlja da se svi ostali također moraju usredotočiti na njega ili nju. Ova vanjska sila postaje imaginarna publika za koju vjeruju da prati svaku njihovu pogrešku i akciju.
Egocentrizam u adolescenciji može se razviti i zbog okolišnih čimbenika, posebice pažnje i komentara roditelja ili drugih ljudi oko nekoga. Mlada osoba koja dobije veliku pohvalu od roditelja može proširiti ovo gledište na sve ostale, pod pretpostavkom da i ona svoja postignuća vide jednako vrijednima. To se često događa zajedno s čimbenicima kognitivnog razvoja, budući da pozornost ili radnje drugih jačaju unutarnje poglede adolescenata o vlastitoj vrijednosti.