Previše vlakana može uzrokovati proljev i prekomjerno pražnjenje crijeva, zbog čega tijelo izlučuje previše vitamina i minerala. Gubitak vode i hranjivih tvari kao što su kalcij, željezo, magnezij i cink može rezultirati pothranjenošću i dehidracijom. Osim toga, previše vlakana može uzrokovati grčeve u želucu i napuhan trbuh zbog nakupljanja unutarnjeg plina. Dijetetičari preporučuju da pojedinci konzumiraju samo 15 do 30 grama vlakana dnevno. Većina dijetetičara smatra da je više od 50 grama previše vlakana.
Vlakna, koja se nalaze samo u biljnoj hrani ili suplementima napravljenim od biljaka, dolaze iz povrća, žitarica, graha i voća – osobito onih koji se konzumiraju s kožom. Obje vrste vlakana – topiva u vodi i netopiva u vodi – su poželjne jer mogu spriječiti bolesti i pomoći u detoksikaciji tijela. Uloga vlakana nije osigurati tijelu prehranu, jer sama vlakna nemaju minerale ili vitamine. Umjesto toga, uloga vlakana je da djeluju kao prirodna metla koja čisti crijeva od toksina i suvišnog otpada kroz redovito otpuštanje crijeva.
Stalno čišćenje probavnog trakta može smanjiti vrijeme zadržavanja otrovnih tvari i zlonamjernih bakterija u tijelu, čime se štiti od bolesti poput raka, posebice raka debelog crijeva. Osim čišćenja organizma i prevencije malignih bolesti, dijeta bogata vlaknima može smanjiti kolesterol u tijelu. Do ovog smanjenja dolazi zato što vlakna uklanjaju probavne sokove poznate kao žuč, koji su napravljeni od kolesterola. Stalno uklanjanje tjera tijelo da proizvodi više žuči izvlačeći više kolesterola iz krvotoka.
Vlakna također mogu sniziti šećer u krvi, što je korisno za osobe koje imaju dijabetes. To čini tako što se zadržava u probavnom traktu s jednostavnijim šećerima, odgađajući razgradnju šećera i ulazak u krvotok. Liječnici često preporučuju da osobe na dijeti jedu jednostavne ugljikohidrate s hranom bogatom vlaknima kako bi održali uravnoteženu razinu glukoze u krvi.
U potrazi za ovim dobrobitima, mnogi ljudi svakodnevnoj prehrani dodaju velike količine složenih ugljikohidrata i povremeno dodaju previše vlakana. Nutricionisti kažu da je malo vjerojatno da osoba koja jede cjelovitu hranu može konzumirati prekomjernu količinu vlakana, jer većina porcija voća i povrća ima samo između jednog i 4 grama vlakana. Porcije žitarica mogu imati čak 11 grama vlakana; međutim, budući da brzo izazivaju sitost, nutricionisti vjeruju da većina ljudi vjerojatno neće konzumirati previše vlakana iz žitarica. Ako tijelo, međutim, nije naviknuto na puno voća, mahunarki i žitarica dnevno, može privremeno reagirati plinovima i grčevima dok se probavni sustav ne navikne na redovitu konzumaciju bogatu vlaknima.
Prema liječnicima, opasnost od viška leži u uzimanja dodataka vlaknima. Kapsule vlakana i sušenih vlakana koje se prodaju za dodavanje tekućinama poput vode i voćnog soka na žlicu lako se mogu konzumirati u višku. Kada se previše vlakana konzumira suplementacijom, vjerojatnost pothranjenosti je veća jer dok cjelovita hrana osim vlakana sadrži hranjive tvari koje obnavljaju, dodaci vlaknima općenito imaju samo vlakna i nekoliko konzervansa. Liječnici često preporučuju da oni koji uzimaju vlakna u obliku dodataka redovito uzimaju vitamine i ograniče konzumaciju na preporučene dnevne količine navedene na proizvodu.