Koji su znakovi alergije na klindamicin?

Klindamicin je snažan antibiotik koji se koristi u liječenju tvrdokornih anaerobnih bakterijskih infekcija, nekih protozojskih infestacija i nekih infekcija Staphylococcus aureus (MRSA) otpornih na meticilin. Ovaj antibiotik se također koristi za sumnju na sindrom toksičnog šoka i čuva se kao rezerva za široko rasprostranjeno liječenje stanovništva SAD-a u slučaju terorističkog incidenta koji uključuje antraks. Koristi se za liječenje infekcija u tjelesnim tkivima, kostima i infekcijama koje su posljedica stomatološkog rada, a koristi se i kao lokalni tretman za akne. Kao i kod svih antibiotika, alergija na klindamicin može biti trenutni odgovor na tvar ili se može razviti nakon primjene. Simptomi neposredne anafilaktičke alergije na klindamicin uključuju koprivnjaču, oticanje lica i gornjih dišnih putova te otežano disanje, što se može razlikovati od raznih dugotrajnijih alergijskih reakcija i nuspojava.

Osim hitne situacije anafilaktičke reakcije, postoje i drugi znakovi alergije na klindamicin za koje je potrebno dulje da se razviju. Osip, svrbež i mrlje veličine igle ispod kože mogu ukazivati ​​na alergijsku reakciju ili razvoj ozbiljnog poremećaja zgrušavanja krvi. Ako se klindamicin primjenjuje lokalno ili na koži, može se razviti kontaktni dermatitis. Prethodna alergijska reakcija na linkomicin gotovo će uvijek pozitivno predvidjeti alergiju na klindamicin. Također, sumnja na alergiju zapravo može biti alergija na sredstva koja vežu oralne kapsule, što može uključivati ​​tartrazin – žutu boju – i aspirin.

Ovaj lijek ima nekoliko ozbiljnih nuspojava koje zahtijevaju hitnu liječničku pomoć i prestanak uzimanja lijeka. Iako nije simptom alergije na klindamicin per se, pseudomembranski kolitis ili infekcija debelog crijeva snažno su povezani s ovim lijekom. Kod pseudomembranoznog kolitisa, debelo crijevo postaje inficirano bakterijama otpornim na klindamicin i obično ih drži pod kontrolom uobičajena crijevna flora tijela. Krivac je obično toksin koji proizvodi Clostridium difficile. Simptomi ove vrlo ozbiljne nuspojave uključuju vodenasti ili krvavi proljev, groznicu i bol u trbuhu i mogu se pojaviti na početku liječenja ili do nekoliko mjeseci nakon uspješnog prekida liječenja.

Klindamicin se metabolizira u jetri. U bolesnika sa smanjenom funkcijom jetre ili u rijetkim neobjašnjivim slučajevima, lijek može uzrokovati oštećenje jetre. Simptomi ove nuspojave uključivali bi povišene jetrene enzime, žuticu, žutilo očiju ili neobjašnjive poremećaje krvarenja.

Ovaj lijek također ima niz drugih nuspojava, uključujući bolove u zglobovima. Može uzrokovati gljivične infekcije rodnice ili oralni drozd zbog svog djelovanja na uobičajenu gastrointestinalnu i vaginalnu floru. Žgaravica i mučnina također su česte nuspojave klindamicina i nekih drugih antibiotika. Uzimanje oralnog lijeka s čašom vode i ostanak u uspravnom položaju otprilike 30 minuta nakon svake primjene lijeka može smanjiti žgaravicu i mučninu.