Alergijska reakcija na jod je relativno rijetka pojava, iako u najtežim slučajevima može biti potencijalno opasna po život. Mogući znakovi ove alergije su kožne reakcije, otežano disanje i bol u zglobovima. Najteža vrsta alergijske reakcije poznata je kao anafilaksija, koja može biti smrtonosna u roku od nekoliko minuta bez hitne medicinske pomoći. Neki lijekovi, osobito kontrastne boje koje se koriste za neke medicinske testove, sadrže jod i mogu uzrokovati simptome kod osoba s istinskom alergijom na jod. O svim specifičnim pitanjima ili nedoumicama o mogućoj alergiji na jod u pojedinoj situaciji treba razgovarati s liječnikom ili drugim medicinskim stručnjakom.
U većini slučajeva, osjetljivost na jod uzrokuje blage simptome, poput blage groznice, želučane tegobe i svrbeža, koji ne predstavljaju veće medicinske probleme. Jod se nalazi u različitim količinama u školjkama, iako postoje znanstvene rasprave o tome je li alergijska reakcija na školjke posljedica sadržaja joda.
Znakovi alergijske reakcije koji zahtijevaju hitnu liječničku pomoć uključuju respiratorni distres, bol u prsima i oticanje lica. Teška i potencijalno smrtonosna vrsta alergijske reakcije poznata kao anafilaksija ozbiljna je medicinska komplikacija koja može uzrokovati smrt u roku od nekoliko minuta. Lice, jezik i grlo mogu početi oticati, uzrokujući poteškoće pri disanju ili gutanju. Nedostatak kisika u mozgu može dovesti do trajnog oštećenja mozga ili čak smrti ako hitna medicinska pomoć nije osigurana.
Anafilaktička alergijska reakcija na jod može uzrokovati simptome tipa astme, ubrzan rad srca ili vrtoglavicu. Može se činiti da je koža crvena, a pacijent može djelomično ili potpuno izgubiti svijest. Ako se pojavi bilo koji od ovih simptoma, njegovatelj ne smije pokušavati odvesti pacijenta u bolnicu. Umjesto toga, treba pozvati hitnu pomoć kako bi hitne tehnike spašavanja života mogle početi odmah.
Kada osoba sa sumnjom na alergiju na jod stigne u bolnicu, primarni fokus je stabilizirati je ili nju pružanjem bilo kakve potrebne potporne skrbi, kao što je terapija kisikom ili korištenje mehaničkog ventilatora. IV se može umetnuti u venu tako da se svi potrebni lijekovi ili tekućine mogu uvesti izravno u krvotok. Nakon što se pacijentovo zdravlje stabilizira, obično se propisuje injekcijski lijek poznat kao epinefrin i pacijent ga treba stalno nositi u slučaju recidiva.