Koji su znakovi bijesa?

Znakovi ljutnje su fizički i emocionalni. Neki od najčešćih fizičkih znakova ljutnje su osjećaj vrućine ili vrućine u predjelu lica, suha usta i teško disanje. Drhtanje ruku i drhtanje ruku također su uobičajeni znakovi ljutnje koju ljudsko tijelo nenamjerno pokazuje. Neke od emocionalnih reakcija na ljutnju su misli o nasilju, zbrkano razmišljanje i prigušen sluh. Ostali znakovi bijesa su osjećaj podizanja dlačica na zatiljku, zatezanje mišića na rukama i prsima te izbjegavanje gledanja osobe odgovorne za bijes izravno u oči.

Ljutnja je prirodni mehanizam da pripremi tijelo za nasilje i da izađe pobjednički kada je uključeno u fizičku borbu. Kada je osoba ljuta, hormoni poput testosterona i adrenalina usmjereni su na povećanje proizvodnje u tijelu. Znakovi ljutnje često imaju za cilj omogućiti umu da prepozna kada je tijelo spremno za borbu. Nakon što um prepozna da su mišići zategnuti, a disanje se produbilo i pojačalo kako bi mišiće opskrbio dodatnim kisikom, tijelo je pripremljeno i spremno za borbu.

Neki znakovi ljutnje mogu se pronaći u korištenju vulgarnosti. Slično kao što će bijes kod životinje izazvati režanje ili režanje, ljutnja kod čovjeka će često biti očita upotrebom vulgarne riječi ili niza riječi kojima se želi pokazati razina ljutnje koja se osjeća. Glasovni znakovi bijesa također se mogu vidjeti kada osoba normalnog raspoloženja počne koristiti vulgarna imena kako bi nekoga opisala. Takve radnje kao što je nazivanje nekoga prljavim imenom ili korištenje vulgarnih riječi za razgovor s protivnikom često su znakovi bijesa. Ovaj jezik je još jedna metoda psihe pojedinca koja priprema tijelo za bitku.

Drugi znakovi da je ljutnja prisutna ili bi mogla biti u bliskoj budućnosti su osjećaji loše volje prema drugima i mašta o štetnim ili destruktivnim događajima koji će utjecati na određene ljude. Zamišljajući da će tragedija zadesiti drugu osobu, um je u stanju generirati potrebnu ljutnju kako bi pokrenuo destruktivno ponašanje prema pojedincu kako bi to bilo tako. Mnogi pojedinci, govoreći nakon nasilnog ispada, izvještavaju da zamišljaju vrlo nasilne radnje koje se provode nad onima u blizini prije nego što je došlo do stvarnog ispada.