Uobičajeni znakovi hipoksije uključuju ekstremnu kratkoću daha, zbunjenost i nekoordinirane pokrete. Kod hipoksije pacijent nema dovoljno kisika koji cirkulira u krvi. To dovodi do nedostatka kisika u mozgu, kao i do oštećenja organa. Ako pacijent ne dobije liječenje, može doći do cerebralne hipoksije i pacijent može doživjeti trajno oštećenje mozga ili smrt.
Kratkoća daha je klasičan pokazatelj hipoksije. Bolesnikovo disanje može biti otežano i može zadisati za zrakom, ali se i dalje žaliti da ga ne dobiva dovoljno. Pacijenti također mogu hripati kada dišu zbog bolesti ili opstrukcije u dišnim putovima. Kako dolazi do nedostatka kisika, ekstremiteti mogu postati plavi i pacijent će razviti neurološke simptome kao što su nesiguran hod, promijenjena razina svijesti i zbunjenost. Ako pacijent zaspi, može se teško probuditi.
Bolesnici su u opasnosti od hipoksije na velikim nadmorskim visinama i ako imaju osnovne bolesti poput kroničnog opstruktivnog plućnog poremećaja (KOPB) ili astme. Hipoksija se također može pojaviti ako u zraku ima toksina, ili kada dim ili teški plinovi istiskuju zrak koji se može disati. Isto tako, zadavljeni pacijenti obično pokazuju znakove hipoksije. Bolesnici mogu osjetiti glavobolje i zadržavanje tekućine uz druge simptome hipoksije. Mogu se pojaviti i mučnina te opći osjećaj umora i malaksalosti.
Ako se kod pacijenta pojave znakovi hipoksije, ključno je potražiti pomoć. Djelomična deprivacija kisika može imati ozbiljne dugoročne posljedice. Liječenje obično uključuje opskrbu pacijenta kisikom kako bi se povećala razina kisika u krvi. Kako se pacijent stabilizira, liječnik može provesti neke dijagnostičke pretrage kako bi otkrio zašto pacijent ima problem i izraditi odgovarajući plan liječenja. Pacijenti će možda trebati trajnu nadoknadu kisika, lijekove, operaciju i druge mogućnosti za oporavak.
Prva pomoć osobi za koju se čini da ima znakove hipoksije može uključivati premještanje osobe iz područja gdje je kvaliteta zraka sumnjiva, kao i otpuštanje odjeće kako biste bili sigurni da dišni put nije začepljen nečim poput uskog ovratnika. Ako pacijent nosi lijekove za astmu ili druga stanja pluća, treba ih primijeniti. U slučaju da pacijent prestane disati, savjetuje se disanje za spašavanje kako bi se u pluća unijelo malo kisika dok čeka hitno osoblje. To može smanjiti rizik od oštećenja mozga uzrokovanih nedostatkom kisika.