Standardni znakovi žalosti kod djece su gubitak apetita, nesanica i pojačane emocije. Djeca doživljavaju različite emocije i faze žalosti na temelju njihove dobi i emocionalne zrelosti. Drugim riječima, znakovi žalosti kod šestogodišnjaka mogu biti znatno drugačiji nego kod predtinejdžera. U svakom slučaju, pitanje smrti može biti zbunjujuće i bolno za dijete, pogotovo ako roditelj nije emocionalno sposoban pružiti utjehu.
Dojenčad ne razumije smrt, ali može doživjeti osjećaj gubitka i odvojenosti. To je osobito istinito ako je primarni skrbnik djeteta osoba koja je preminula. Znakovi ožalošćenosti kod djece mlađe od godinu dana općenito uključuju manje aktivnosti i slabu reakciju na pozitivne podražaje. Dijete također može izgubiti na težini zbog gubitka apetita i spavati manje nego inače. Ove reakcije na smrt se obično ne primjećuju ako dijete nije imalo čvrstu vezu s nedavno preminulim.
Uz gubitak apetita i manju nesanicu, znakovi žalosti kod djece u dobi od dvije do šest godina mogu biti gubitak kontrole nad mokraćnim mjehurom i crijevima ako je dijete već naučeno na nošu. Nije neobično da znakovi žalosti kod djece uključuju pretjeranu zabrinutost za vlastitu ili dobrobit rođaka, emocionalno prianjanje uz roditelja i nekarakterističnu agresivnost. Obično djeca u ovoj dobi ne mogu u potpunosti shvatiti pojam smrti. Mogu pobrkati smrt sa spavanjem ili vjerovati da je pokojnik još živ, ali daleko. Pogrebi mogu biti posebno zbunjujući za dijete koje ne razumije smrt, a ono ili ona mogu dovesti u pitanje proces pokopa.
Kada dijete napuni devet godina, njegovi ili njezini znakovi žalosti slični su onima kod odrasle osobe. Dijete obično u određenoj mjeri razumije smrt i zna da je ona neizbježna posljedica života. Iako je normalno doživjeti promjene raspoloženja, destruktivno ponašanje i osjećaj napuštenosti od strane pokojnika, djeca ove dobi općenito više ne doživljavaju smrt kao kaznu.
U dobi od 12 godina, znakovi žalosti kod djece mogu uključivati osjećaj krivnje što su živi, emocionalne izljeve i bijes prema pokojniku. Obično djeca ove dobi više nisu zbunjena pojmom smrti. Oni znaju da je smrt konačna, da se može dogoditi svakome i da će se jednog dana dogoditi i njima.