Izvorna nadležnost odnosi se na pravo suda da prvi put sasluša predmet. U mnogim pravosudnim sustavima postoje sudovi prvog dojma ili izvorne nadležnosti, kao i žalbeni sudovi i viši sudovi, kao što je Vrhovni sud. Koji sudovi imaju izvornu nadležnost u potpunosti ovisi o pravosudnom sustavu, ali postoje neki uobičajeni primjeri.
U zemljama u kojima je država podijeljena na države ili teritorije, kao što su Sjedinjene Američke Države, Meksiko ili Brazil, državni sudovi mogu imati izvornu nadležnost za neka pitanja, dok savezni sudovi imaju izvornu nadležnost nad drugim. U nekim slučajevima i savezni i državni sudovi mogu imati nadležnost nad predmetom. U tom slučaju imaju ono što se naziva istodobna ili zajednička nadležnost.
Državni sudski sustav obično ima izvornu nadležnost za pitanja koja su određena državnim zakonom. Primjeri uključuju prometne prekršaje, razvode, državne zločine i građanske parnice koje nisu rezultat tvrdnje da okrivljenik krši ustavno pravo. Unutar državnih sudskih sustava postoji i hijerarhija sudova. Specijalni sudovi osmišljeni su za suđenje određenih vrsta predmeta, kao što su prometni sud, ostavinski sud ili sud za sporove male vrijednosti. U odsustvu određenog suda koji je namijenjen za razmatranje vrste predmeta u pitanju, okružni ili viši sud općenito će biti sud prvog dojma za sve ostale predmete.
Neka pravna pitanja su savezne prirode i stoga se moraju podnijeti saveznom sudu. U Sjedinjenim Državama, na primjer, stečaj je tvorevina saveznog zakona i stoga se mora podnijeti federalnom stečajnom sudu. Federalna porezna pitanja također se moraju razmatrati na saveznim poreznim sudovima. Neki zločini, kao što je izdaja, jedini su u nadležnosti saveznog zakona i moraju se optužiti na saveznom sudu. Ostala kaznena djela, kao što su trgovina drogom, otmica ili prijevoz vatrenog oružja, mogu se optužiti na državnoj ili saveznoj razini.
U pravilu, žalbeni i vrhovni sudovi imaju vrlo ograničenu, ako uopće postoji, izvornu nadležnost. U Sjedinjenim Državama, Vrhovni sud ima izvornu nadležnost nad slučajevima u kojima je država, veleposlanik ili savjetnik stranka, iu vrlo ograničenim dodatnim okolnostima, kao što su ustavni sporovi. Ideja je da žalbeni sudovi budu revizijski sudovi za odluke nižih sudova, a da je Vrhovni sud posljednje sredstvo. U zemljama građanskog prava, kao što su Švedska ili Njemačka, često postoji više od jednog “najvišeg suda”. U tim zemljama jedan od najviših sudova općenito ima isključivu nadležnost nad ustavnim pitanjima, dok ostali mogu imati konačnu riječ o drugim vrstama predmeta.