Svjetska trgovinska organizacija (WTO) izvještava, od 2003., da su robe koje se izvoze silaznim redoslijedom njihovog postotnog udjela u ukupnoj izvoznoj trgovini sljedeće: strojevi i transportna oprema, rudarski proizvodi, uredska i telekomunikacijska oprema, kemikalije, automobilski proizvodi , poljoprivrednih proizvoda, robe široke potrošnje, poluproizvoda, odjeće, željeza i čelika te tekstila.
Prema knjizi World Fact, zemlje poput Kine, Izraela, Mađarske, Singapura i Belgije poznate su po izvozu opreme za strojeve. Za Sjedinjene Države i Japan, automobili su popularan izvoz. Japan također trenutno izvozi uredske strojeve. Njemačka i Južna Afrika proizvode rudarske proizvode kao izvoz. Portugal i Bugarska proizvode izvoz odjeće, dok je jedan od popularnih izvoznih proizvoda Pakistana i Šri Lanke tekstil.
Također, World Fact book procjenjuje da Europska unija ima najveći iznos izvoza, ukupno 1.3 bilijuna američkih dolara (USD). Sjedinjene Države imaju drugu najveću vrijednost u izvozu, s 927.5 milijardi USD, a Kina je na trećem mjestu, izvozivši 725.2 milijarde USD robe.
Poznato je da zemlja ima povoljan trgovinski bilans kada vrijednost njenog izvoza premašuje vrijednost njezina uvoza. Smatra se da je povoljna trgovinska bilanca neophodna za pomoć zemljama u razvoju u uklanjanju siromaštva i gladi. U rujnu 2006. na konferenciji pod nazivom “Uvođenje siromašnih u izvozni proces: veze i strateške implikacije” sudjelovalo je 160 sudionika iz 35 zemalja i 15 humanitarnih organizacija Ujedinjenih naroda. Konferencija je istraživala kako međunarodna trgovina, posebno izvoz robe, može ublažiti siromaštvo i poboljšati ukupni životni standard u zemljama u razvoju.
Jedan primjer prednosti koje industrija usmjerena na izvoz može imati na živote onih u zemljama u razvoju je tradicionalna industrija svile u Kambodži. Riječ je o izvoznom poslu od četiri milijuna dolara za koji se procjenjuje da će do 2011. postati industrija vrijedna deset milijuna dolara. Kao rezultat uspjeha industrije, mnogi siromašni kambodžanski farmeri i tkalci moći će poboljšati svoje životne uvjete.
Rezultati, međutim, pokazuju da povećanje izvoza nije lijek za ubrzanje razvoja u siromašnim zemljama. Komisija Ujedinjenih naroda za trgovinu i razvoj (UNCTAD) tvrdi da, dok je ukupni izvoz dosegao 2.3 bilijuna dolara 2006., s 12.6 milijardi dolara 1980. godine, došlo je do smanjenja udjela u trgovini zemalja u razvoju. Jedan od načina na koji izvoz robe može pomoći razvoju je poboljšanje načina na koji građani u zemljama u razvoju proizvode takvu robu. Na primjer, pravedna zemljišna reforma služila bi ne samo poboljšanju broja poljoprivrednih izvoza koje proizvede neka zemlja, nego i poboljšanju životnih uvjeta poljoprivrednika u zemlji. Hoće li se razlika između razvijenih zemalja i zemalja u razvoju održati ili eliminirati u određenoj mjeri ovisi o stanju trgovinske bilance između dviju skupina.