Izvješće iz 2015. u časopisu Scientific Reports tvrdi da je drevni čovjek možda imao određena znanja o stomatologiji još u doba kasnog gornjeg paleolitika, prije otprilike 14,000 godina. Zub iskopan u sjevernoj Italiji pokazao je dokaze karijesa i “opsežnog lomljenja cakline”, kažu istraživači sa Sveučilišta u Bologni. Istraživači su objasnili da je to bio dokaz da je netko pokušavao iskopati kavitet, vjerojatno koristeći alat napravljen od naoštrenog kremena. Ovo bi bio najstariji dokaz da je pračovjek eksperimentirao s načinima liječenja zubne boli. U studiji iz 2012. istraživači su pronašli dokaze da je pčelinji vosak korišten kao materijal za ispunu na napuknutom zubu u neolitičkoj lubanji pronađenoj u Sloveniji, staroj 6,500 godina. Druga studija, objavljena 2006. godine, pronašla je dokaze o “bušenju” zuba na ljudskim kutnjacima pronađenim u Pakistanu koji datiraju između 4,000 i 7,000 pr.
Povijest rane stomatologije:
Prema American Dental Association, sumerski spisi iz 5,000 prije Krista opisuju “zubne crve” kao uzrok karijesa.
Natpis na egipatskoj grobnici Hesy-Re naziva pisca iz ere iz 2,600 prije Krista “najvećim od onih koji se bave zubima…” ADA kaže da je ovo dokaz prve osobe u povijesti koja je identificirana kao zubar.
Između 5. i 3. stoljeća prije Krista, Hipokrat i Aristotel pisali su o karijesu, bolesti desni i korištenju žica za stabilizaciju labavih zuba i slomljenih čeljusti.