Antidepresivi koji pripadaju klasi lijekova poznatih kao selektivni inhibitor ponovne pohrane serotonina ili SSRI, djeluju tako da utječu na razine specifičnih kemikalija u mozgu. Obično se smatraju učinkovitima u liječenju određenih oblika depresije, uključujući veliki depresivni poremećaj ili MDD. Citalopram za depresiju djeluje tako što mijenja kemiju mozga kako bi uravnotežio neurotransmiter serotonin, kemikaliju za koju se smatra da igra značajnu ulogu u regulaciji raspoloženja. Njegova učinkovitost ovisi o čimbenicima kao što su dob bolesnika, uzrok depresije i usklađenost s uzimanjem lijekova prema uputama.
Liječnici često propisuju SSRI kao što je citalopram za depresiju kao prvu liniju liječenja jer oni obično ne uzrokuju toliko teških nuspojava kao druge, starije vrste antidepresiva. Bolesnici obično počinju s niskom dozom koja se polako povećava sve dok ne dosegnu svoju maksimalnu dozu. Dok neki pacijenti počnu osjećati olakšanje od svojih simptoma unutar jednog tjedna, lijeku općenito treba do mjesec dana da postigne punu razinu učinkovitosti.
Kao i svaki SSRI lijek, citalopram za depresiju može uzrokovati nuspojave. Najčešći od njih su pospanost, suha usta, mučnina, tjeskoba, pretjerano znojenje i seksualna disfunkcija. Manje uobičajene nuspojave uključuju pogoršanje depresije, misli o samoubojstvu i napadaje. Svi SSRI mogu potencijalno uzrokovati serotoninski sindrom, potencijalno smrtonosno stanje koje nastaje kada se mozak preoptereti s previše serotonina. Iako je ovo stanje najčešće kod onih koji uzimaju dva antidepresiva u isto vrijeme, može se pojaviti kada se citalopram kombinira s određenim lijekovima protiv kašlja ili ilegalnim lijekovima. Bolesnici koji naglo prestanu uzimati citalopram mogu imati simptome ustezanja, stoga je najbolje odviknuti od uzimanja lijeka uz pomoć svog liječnika.
Potrebno je poduzeti dodatne mjere opreza pri primjeni citaloprama za depresiju u bolesnika mlađih od 24 godine jer je poznato da povećava rizik od suicidalnih misli i radnji kod djece, tinejdžera i mladih odraslih osoba. Iako je nuspojava relativno rijetka, bolesnike u tim dobnim skupinama potrebno je pažljivo pratiti, osobito tijekom prvih nekoliko mjeseci uzimanja lijeka. Liječnici će možda morati prilagoditi dozu ili prestati uzimati lijek ako pacijenti pokazuju znakove suicidalnosti.
Kada uzimaju citalopram za depresiju, važno je da pacijenti informiraju svoje liječnike o drugim lijekovima koje uzimaju, uključujući sve biljne dodatke, jer mogu stupiti u interakciju s lijekom i smanjiti njegovu učinkovitost ili povećati rizik od ozbiljnih nuspojava. Bolesnici s teškim bubrežnim poremećajem u anamnezi možda neće moći uzimati citalopram. Oni s bolestima jetre, poremećajima napadaja ili anamnezom ovisnosti o drogama ili alkoholu možda će trebati uzimati nižu dozu citaloprama za depresiju.