Upotreba magnezija za preeklampsiju pokazala se mnogo učinkovitijom od drugih tretmana koji se općenito primjenjuju za prevenciju ozbiljnijih stanja, poput eklampsije i napadaja. Eklampsija je posljednja faza preeklampsije i smatra se najopasnijom po život i za trudnicu i za njezino nerođeno dijete. Procjenjuje se da u prosjeku dva do tri puta manje žena doživi napadaje koje uzimaju magnezijev sulfat od onih koje uzimaju više tradicionalnih lijekova. To se primjenjuje kada se lijek primjenjuje intravenozno i to samo kod žena s teškim oblicima stanja, a ne kod onih s blagom do umjerenom preeklampsijom.
Iako je korištenje magnezija za preeklampsiju pokazalo rezultate, o tome se žestoko raspravlja kada je, ili je li njegova uporaba opravdana. Neki tvrde da svim ženama s preeklampsijom treba rutinski davati magnezijev sulfat kako bi se spriječilo pogoršanje stanja. Istraživanja su, međutim, pokazala da su eklampsija i konvulzivni napadaji relativno rijetki, tako da rizici povezani s korištenjem magnezija za preeklampsiju u njezinim najranijim fazama nisu opravdani.
Ukupni čimbenici rizika uporabe magnezijevog sulfata u trudnica ili trudnica nisu u potpunosti shvaćeni. Primjećuje se da lijek opušta mišićno tkivo i smatra se da je koristan u prevenciji prijevremenog poroda. Za majku koja je u punom terminu, to bi moglo stvoriti probleme produljenjem poroda i povećanjem rizika od intervencija poput carskog reza ili porođaja pincetom. Testovi su također pokazali da tijekom liječenja magnezijem za preeklampsiju lijek prolazi kroz placentu u dovoljno velikom volumenu da dođe do fetusa. Još nisu poznate komplikacije koje bi ovaj prijelaz preko placente mogao uzrokovati.
Većina argumenata protiv rutinske upotrebe magnezija za preeklampsiju odnosi se na neizvjesne rizike koje lijek može uzrokovati. Potrebno je više studija kako bi se utvrdilo koje rizike, ako ih ima, može predstavljati za majku i njezino nerođeno dijete. Do sada provedena istraživanja dala su mješovite rezultate, pri čemu su neka pokazala povoljne rezultate za dojenčad, a druga su pokazala povećanje fetalne smrtnosti.
Na svakoj majci i njenom medicinskom timu je da utvrde je li korištenje magnezijevog sulfata dobar način djelovanja za liječenje umjerene do teške preeklampsije. O rizicima, kao i o potencijalnim koristima, potrebno je opširno razgovarati kako bi se svakoj majci omogućilo da donese ispravnu odluku. Pažljivo praćenje majke i djeteta treba se nastaviti tijekom trudnoće, poroda i nakon poroda kako ne bi došlo do komplikacija. U većini slučajeva preporuča se korištenje magnezija i svih drugih lijekova rezervirano za ozbiljne situacije.