Tijekom najmračnijih dana Drugoga svjetskog rata, britanski premijer Winston Churchill je slavno rekao da nema “ništa za ponuditi osim krvi, truda, suza i znoja”. Nije spomenuo kako je jedan povjesničar nazvao svoje tajno oružje: čaj. Možda se čini kao filmski kliše, ali istina je da Britanci doista vole čaj. Churchill je to shvatio: navodno je naredio da svi mornari imaju na raspolaganju neograničen iznos. Kako su gubici rasli, a moral pao, Britanija je krenula kupiti sav čaj koji je svijet mogao ponuditi – osim udjela Japana, naravno. Njemačka je također bila svjesna važnosti čaja za život u Britaniji. Tijekom bombardiranja Londona 1941., njemački piloti su gađali Mincing Lane, poznat kao “Ulica čaja”. Zapravo, neki bi tvrdili da je čaj bio ključni čimbenik u konačnoj pobjedi, budući da je njegova vrela prisutnost nudila sigurnost i osjećaj mira i normalnosti u tako teškim vremenima, podižući duh vojnika i okupljajući vojnike.
Istina o čaju:
Za razliku od kave i gaziranog pića, čaj sadrži visoku razinu antioksidansa, što pomaže onima koji piju da sporije apsorbiraju kofein, čime se sprječava “slom kofeina”.
Svi čajevi nisu isti, a idealna vremena namakanja se razlikuju; na primjer, crnom čaju treba oko tri do pet minuta da se savršeno skuha.
U svijetu je čaj drugo piće koje se najčešće konzumira, iza samo vode.