Pitanje vjerodostojnosti u novinskim pričama postoji otkad su se novine pojavile. Mnogi ih čitaju skeptičnim pogledom. Sve se više ljudi budi s činjenicom da novinski članci nisu 100% istiniti. U doba masovnih medija, s novinama i televizijskim emisijama koje se bore za ekskluzivnu emisiju, mnoge su činjenice pretjerane van razumne sumnje.
Nedavno istraživanje o vjerodostojnosti novina pokazalo je da samo 17% ljudi smatra da su njihove dnevne novine potpuno uvjerljive. Brojke vjerodostojnosti za The New York Times i The Wall Street Journal bile su čak 50%. Dakle, je li svijet sada prepun medijski pametnih ciničnih čitatelja ili su ljudi jednostavno izgubili vjeru u medije u cjelini?
Jedan od glavnih čimbenika za vjerodostojnost novinskih priča je anonimni izvor. To se odnosi na ljude koji se često pojavljuju u novinskim člancima dajući mišljenje ili insajdersko znanje o nekoj priči. Problem je, naravno, taj što se anonimni izvor nikada ne imenuje. Korištenje anonimnog izvora može se vidjeti još od Dubokog grla u skandalu u Watergateu koji je razotkrio The Washington Post 1970-ih.
Novinar se nikada neće odreći imena svog anonimnog izvora; smatra se dijelom novinarske etike. Međutim, New York Times je nedavno morao tiskati četiri stranice isprika zbog izmišljotina novinara Jasona Blaira. Blairove novinske priče pojavljivale su se u razdoblju od tri godine i pokazalo se da su pune lažnih činjenica i informacija. Većina neprovjerenih izmišljotina sadržana je u anonimnim citatima izvora.
Ovo nije bio jedini put da će se tiskati isprike za izmišljanje novinskih članaka. Rick Bragg, još jedan novinar Timesa, bio je prisiljen dati ostavku nakon što je utvrđeno da su njegove priče lažne. Reporter USA Todaya Jack Kelley izmislio je brojne priče, uključujući i vlastiti iskaz očevidca o bombaškom napadu na kafić u Izraelu.
U nekim slučajevima javnost zna da su novinske priče jednostavno lažne ili pretjerane. Britanski tabloid jedni su od najgorih pripovjedača na svijetu. Ogroman postotak ovih dnevnih novina ispunjen je ekskluzivnim pričama o slavnim osobama koje su ispričali bliski prijatelji. Poznato je da je takozvani bliski prijatelj zapravo slavna osoba koja traži dodatni publicitet.
Također postoji činjenica da su mnoge novine pristrane prema jednoj određenoj političkoj stranci. Urednici mogu objavljivati političke priče koje favoriziraju svoju političku stranku, zajedno s novinskim pričama koje čine da protivnička politička stranka u najboljem slučaju izgleda kao obožavatelji đavola. Staru izreku ne vjerujte svemu što pročitate u novinama treba imati na umu kada čitate veliki postotak novinskih priča, osobito onih koje često citiraju anonimne izvore kao ključne davatelje činjenica.