Pouzdanost interpunkcijskih provjera ovisi o nekoliko čimbenika, uključujući određeni alat za provjeru koji se koristi i koje vrste pogrešaka postoje u tekstu. Različiti cekeri mogu biti više ili manje pouzdani ovisno o tvrtki koja je razvila softver, što znači da neki dame mogu biti pouzdaniji od drugih. Starije verzije nekih provjera također mogu biti manje pouzdane od novijih verzija, budući da poboljšanja softvera mogu omogućiti provjeritelju da pronađe kompliciranije pogreške. U konačnici, malo je vjerojatno da će provjerači interpunkcije uhvatiti sve pogreške u interpunkciji, a preporučljivo je pažljivo ponovno čitanje bilo kojeg upisanog djela.
Provjerivači interpunkcije su programi ili uslužni programi unutar softvera koji provjeravaju pisani rad na pogreške u interpunkciji. Oni mogu biti odvojeni od programa za provjeru pravopisa koji skeniraju djelo za pogreške u pravopisu, iako neki uslužni programi kombiniraju obje funkcije u jednom programu. Općenito, provjera interpunkcije može biti prilično pouzdana i može pomoći piscu da uhvati niz pogrešaka koje inače ne bi primijetio.
Međutim, postoje neke pogreške koje mogu lako proći kroz provjeru interpunkcije, budući da nijedan sustav nije savršen. Provjera interpunkcije možda neće uvijek uočiti razliku između “to je” i “njegovo”, iako većina programa za provjeru pravopisa može uhvatiti ovu pogrešku. Zbog toga je preporučljiva upotreba obje vrste programa, a oba su pomoćna programa često dio glavnog softvera za obradu teksta.
Pouzdanost provjera interpunkcije također može varirati ovisno o određenom programu i koliko je star. Različiti programeri mogu koristiti različite značajke u programiranju koje omogućuju jednom softveru da preciznije otkrije pogreške od drugog programa. Stariji programi također možda nemaju sve značajke koje uključuje novi softver. Kako se u programiranju koriste nove metode i tehnike, uključujući korištenje umjetne inteligencije i neuronskih mreža, provjerači interpunkcije mogu postati sofisticiraniji i pronaći pogreške koje stariji programi nisu mogli pronaći.
Međutim, postoji i potencijal za “lažno pozitivne rezultate” kod provjere interpunkcije, kao što je označavanje nestandardnih interpunkcijskih znakova koje bi pisac mogao upotrijebiti kao “interrobang” ili sarkazam. To je razlog zašto bi pisci uvijek trebali ponovno čitati i revidirati svoje vlastito djelo, uz razmatranje svih prijedloga koje daju provjeravači interpunkcije. Čak i najnapredniji dame i dalje mogu pogriješiti ili označiti probleme koje pisac želi zadržati u djelu.