Primarni izvor snage jedra na jedrilici obično je glavno jedro. Postoje iznimke kada se koristi manje jedro (kao što je flok) i glavno jedro je spušteno. U takvim slučajevima, definicija se ne primjenjuje jer primarni izvor energije može biti samo jedro u uporabi, ali u većini slučajeva definicija funkcionira. Osim toga, glavno jedro je uvijek pričvršćeno na glavni jarbol i ili se proteže okomito na plovilo (proteže se lijevo i desno od glavnog jarbola) ili uzdužno (iznad i paralelno s plovilom) prema stražnjem (ili stražnjem) dijelu, ili neka njihova kutna varijacija.
U antičkoj povijesti glavno jedro je bilo sastavljeno od krpelja vune. Ovaj je materijal bio učinkovit u iskorištavanju vjetra, ali se u konačnici rastezao i spustio, čineći jedro sve neučinkovitijim. Na kraju su se koristile različite vrste krpenog platna sve dok moderna tehnologija nije omogućila bešavne jednodijelne najlone i druge materijale koje je izradio čovjek. Danas popularni materijali uključuju Mylar i Kevlar. Ovi moderni materijali ne samo da pružaju lagane prilagođene oblike, oni također uključuju svojstva zadržavanja oblika kako bi se minimizirala izobličenja.
Glavno jedro može biti četvrtasto jedro, trokutasto jedro ili neki različiti oblik od dva, kao što se nalazi u lateen ili gaff jedrima. Osim ako se ne radi o glavnom jedru četvrtastog oblika — danas rijetko viđenom — koje je pričvršćeno na jarbol koji siječe glavni jarbol, prednji rub — koji se obično naziva luff — modernog glavnog jedra pričvršćen je za glavni jarbol i dno jedra — obično se naziva noga – pričvršćuje se na granu. Bum je horizontalna greda pričvršćena na glavni jarbol i isključivo je dizajnirana za podupiranje dna glavnog jedra na modernoj jedrilici.
Kao i sva jedra na jedrilici, položaj glavnog jedra u odnosu na smjer vjetra i kamo se plovilo kreće poznat je kao kut jedra. Svaki kut se shvaća kao “točka jedra” i stalno se mijenja tijekom plovidbe. Postoje tri osnovne točke jedra iako postoji više varijacija svake od njih. Kad god jedrilica plovi u vjetar, ona će iskoristiti točku jedra koja “prebija”. Kad god vjetar puše sa strane jedrilice (poznat kao greda), potrebna točka jedra poznata je kao “doseg”. Kad god vjetar dolazi sa stražnje strane (ili sa krme) plovila, točka jedra je poznata kao “trčanje”. Prepoznavanje ovih točaka jedra ključno je u određivanju kako pravilno postaviti (trim) glavno jedro.