U upotrebi je nekoliko različitih vrsta sustava klasifikacije asteroida, što klasifikaciju i upućivanje čini pomalo zbunjujućim, čak i za astronome. Osnovni nacrt zajednički za sve sustave uključuje tri kategorije – ugljični, poznat kao C-tip, koji čini 85% poznatih asteroida, silikatni ili kameni, S-tip, koji čini 17% poznatih asteroida, i metalni, tzv. L-tip ili X-tip, koji čini ostatak od 8% poznatih asteroida. Ove se vrste obično dijele na različite podpodjele na temelju spektralne klasifikacije, albeda i nagađanja o njihovom sastavu. Neki posebni tipovi kategorizacije, kao što su tipovi Q, R i V, toliko su rijetki da ih predstavlja samo jedan asteroid.
Od 4. lipnja 2007. registrirano je 376,537 asteroida i manjih planeta, sa stopom otkrića od približno 5,000 novih tijela mjesečno. Procjenjuje se da u Sunčevom sustavu postoji između 1.1 i 1.9 milijuna asteroida s promjerom većim od 1 km, te mnogo milijardi s promjerom većim od 10 m. Unatoč svojim prikazima u fikciji, asteroidni pojas između orbite Marsa i Jupitera nije iznimno gust – samo sadrži veću gustoću asteroida od bilo kojeg drugog dijela Sunčevog sustava. Zamislite tijelo veličine samo 1/1000 Zemlje razbijeno na male komadiće i razasuto po ogromnom području nešto većem od Marsove orbite. To je pojas asteroida. Zbog načina na koji tijela Sunčevog sustava gravitiraju u interakciji, ovo je područje “slatko mjesto” u kojem krhotine mogu završiti.
Kometi, unatoč svojoj reputaciji svjetlećih tijela, zapravo su među najtamnijim objektima u Sunčevom sustavu, reflektirajući samo 3% – 5% dolazeće svjetlosti. Za usporedbu, asfalt reflektira 7% svjetlosti. Ovo crnilo proizlazi iz organskih spojeva od kojih su napravljeni kometi – dugih lanaca molekula koje sadrže ugljik, kao što su ugljikovodici. Zamislite lopticu materijala sličnu ulju ili ugljenu. Kometi također sadrže velike količine leda i prašine. Većinu svojih karijera kometi su mrkli mrkli – tek kad se bliže približe Suncu, razviju im se veličanstveni ionski repovi. Većina kometa ima vrlo eliptične orbite, približavajući se Suncu samo nekoliko mjeseci i provodeći stotine ili tisuće godina u dubokom Sunčevom sustavu.
Visok sadržaj ugljika u asteroidima i kometima mogao bi biti od koristi za buduće napore za kolonizaciju svemira. U budućnosti bi se asteroidi mogli rastaviti i obraditi kako bi se stvorila molekularna sirovina za vrtove u svemirskim kolonijama. Dušik bi ipak trebao dolaziti s planeta ili mjeseca.