Godine 1972. Harrison Schmitt postao je posljednja osoba koja je hodala po Mjesecu, pridruživši se 11 drugih koji mogu tvrditi da je to čudesan podvig. Ali mjesec zacijelo nije volio da ga gaze: tek što je Schmitt skinuo kacigu unutar lunarne kapsule, nosni prolazi su mu natekli i postao je začepljen. Uzrok je bila mjesečeva prašina koju su Schmitt i njegovi drugovi iz posade vraćali na Zemlju, slučajno i namjerno. Uzorci tla koje su prikupili uključivali su i jedan koji je NASA nazvala “najzanimljivijim uzorkom” ikad donesenim. Srećom po Schmitta, gužva je brzo prošla. “Prvi put kad sam osjetila prašinu imala sam alergijsku reakciju, natekla mi je unutrašnjost nosa, moglo se čuti u glasu. Ali to je za mene postupno nestalo, a kad sam četvrti put udahnuo mjesečevu prašinu, to nisam primijetio.” Ipak, Schmitt kaže da je reakcija jasno dala do znanja da moramo bolje razumjeti kako čovječanstvo reagira na mjesta poput Mjeseca, ako ni zbog čega drugog nego da bismo osigurali siguran povratak. Trenutno NASA planira ponovno poslati ljude na Mjesec – uključujući i ženu po prvi put – do 2024. godine.
Više o mjesečevoj prašini:
Silicij dioksid je glavna komponenta mjesečeve prašine, koja također sadrži željezo, magnezij i kalcij.
Astronauti su okusili mjesečevu prašinu, a kažu da miriše i ima okus poput baruta.
Mjesečeva prašina leži na površini Mjeseca, ali također lebdi iznad nje skoro 60 milja (96.5 km).