Nekoliko velikih studija utvrdilo je korelaciju između pušenja i razvoja Alzheimerove bolesti, ali nijedna nije dovoljno raširena ili detaljna da bi se u potpunosti razumjela veza. Neke rane studije bile su retrospektivne, što znači da su ispitivale navike pušenja onih koji su već razvili Alzheimerovu bolest. Prospektivne studije pratile su pušače i nepušače, provodile testove i mjerile mentalnu oštrinu. Kako sada stoji, pad mentalnih vještina starijih osoba je gori među pušačima. Međutim, kod ljudi koji nose gen koji ih čini podložnim razvoju Alzheimerove bolesti, pušenje izgleda ne sprječava niti ubrzava početak bolesti.
Godine 1998., prospektivna studija s Erasmus Medical School u Nizozemskoj, pokazala je da su pušači dvostruko vjerojatniji od onih koji nikada nisu pušili da razviju demenciju povezanu s Alzheimerovom bolešću. Svi su sudionici krenuli bez simptoma demencije, a testirani su dvije godine kasnije kako bi se utvrdila njihova mentalna oštrina. Ova studija također je razmatrala čimbenike “gensko okruženje”. Zasebno su promatrani ljudi koji su nosili gen za apolipoprotein E-4 koji ukazuje da je veća vjerojatnost da će razviti Alzheimerovu bolest tijekom života. Iznenađujuće, ovi nositelji koji su pušili nisu imali veću vjerojatnost da će dobiti demenciju od onih koji nisu nositelji.
Isti Medicinski centar objavio je još jednu studiju 2004. godine, pokazujući da je iz godine u godinu stopa mentalnog pada bila znatno gora među onima koji su pušili. Zapravo, mogli su čak izmjeriti razliku između pojedinaca koji su pušili u prošlosti, ali nakon što su prestali, i onih koji nisu pušili cijeli svoj odrasli život. Studija je bila mnogo veća od prethodnih studija, uključivala je gotovo 10,000 ljudi starijih od 65 godina. Sve je više dokaza da se Alzheimerova bolest, kao neurološki poremećaj, također može smatrati vaskularnom bolešću. Postoje brojne, neosporne studije koje dokazuju da je pušenje štetno za zdravlje krvnih žila.
Jedna od komplikacija u ovim studijama je sklonost pušača da umru ranije od nepušača od moždanog udara, raka ili bolesti srca. Stoga su studije nagnute prema onim relativno zdravim pušačima koji nisu imali ozbiljne zdravstvene probleme. Također, ove se studije oslanjaju na vlastita izvješća ljudi o svojim pušačkim navikama, a ne na prikupljanje neovisnih provjera. Konačno, pokazalo se da nikotin, kada se ubrizgava, a ne udiše, može poboljšati mentalne sposobnosti, kao što je pamćenje, kod pacijenata s Alzheimerom. Svakako, potrebna su daljnja istraživanja kako bi se u potpunosti razumjela uzročna veza između Alzheimerove bolesti i pušenja.