Bolest srca i dijabetes dva su najčešća zdravstvena problema u 21. stoljeću. Liječenje lijekovima glavna je komponenta svake bolesti, ali znanstveni dokazi mogu ukazivati na to da neke opcije lijekova za jednu bolest zapravo mogu pogoršati drugu bolest. Atenolol za srčane probleme je jedan takav primjer. Neke studije su implicirale vezu između unosa atenolola i rizika od dijabetesa. Nadalje, lijek može potencijalno prikriti pokazatelje dijabetičkih komplikacija.
Atenolol pripada klasi lijekova poznatih kao beta blokatori. Tradicionalna upotreba atenolola uglavnom se odnosi na liječenje srčanih bolesti, osobito visokih otkucaja srca. U tom svojstvu, lijek djeluje tako što smanjuje količinu rada pumpanja koji srce obavlja u određenom vremenskom razdoblju.
Beta blokatori kao što je atenolol podvrgnuti su ispitivanju, pa je stoga njihova upotreba smanjena u nekim regijama. U Ujedinjenom Kraljevstvu, na primjer, snižen je rang atenolola u regionalnom sustavu klasifikacije lijekova. Kritičari tvrde da su lijekovi proizvedeni nakon atenolola učinkovitiji i manje skloni mogućim štetnim učincima kao što su rizici od dijabetesa i loši rezultati liječenja u starijih pacijenata i osoba s astmom. Atenolol i dijabetes često su povezani jer pacijenti sa srčanim problemima koji zahtijevaju primjenu lijeka također imaju dijabetes ili rizik od dijabetesa.
Dijabetes je stanje koje utječe na količinu šećera u krvi. Normalna razina šećera u krvi održava pojedince funkcionalnim i zdravim kapacitetima. Kada te razine padnu iznad ili ispod prosjeka, može doći do brojnih štetnih i potencijalno štetnih nuspojava, u rasponu od letargije do tjelesnog šoka.
Možda je primarna negativna povezanost između atenolola i dijabetesa navodna uloga prvog u ometanju učinaka inzulina. Inzulin je tvar koja pomaže u održavanju razine šećera u krvi stabilnom i unutar normalnog raspona. Vrsta inzulinske rezistencije koju navodno proizvodi atenolol može doprinijeti dugoročno neprovjerenim i povišenim razinama šećera u krvi. Čini se da su pojedinci s rizikom od dijabetesa tipa 2 – koji se razvija tijekom vremena – posebno osjetljivi na ove učinke.
Pacijenti koji već imaju dijabetes mogu se također suočiti sa štetnim nuspojavama atenolola. Neka istraživanja sugeriraju da lijek može spriječiti tijelo da prepozna kada je razina šećera u krvi na abnormalno niskoj razini. Kada se ova posljedica dogodi, tijelo obično daje signale upozorenja, kao što su znojenje, drhtanje i ekstremna razdražljivost. Lijek atenolol, međutim, može blokirati neke ili sve ove odgovore. Ovaj učinak je posebno opasan za dijabetičare jer razina šećera u krvi može biti izrazito nestalna i nepredvidljiva, a kada šećer u krvi padne prenisko, može doći do dijabetičkog šoka ili dijabetičke kome.
Zauzvrat, atenolol i dijabetes mogu biti povezani jer lijek može izazvati nuspojave kod nekih pacijenata koje oponašaju probleme s dijabetesom. Na primjer, usta mogu postati vrlo suha; govor se može pokazati teškim; a pojedinac se može osjećati nesvjestica, vrtoglavica ili pretjerano umorna. Svi ovi simptomi mogu biti prisutni i kada je razina šećera u krvi neuravnotežena. Ovo može dovesti dijabetičara do pogrešnog zaključka da su protumjere protiv dijabetesa potrebne u trenutku kada nisu.
Savjetodavne oznake na nekim oblicima atenolola predstavljaju dodatni oprez za dijabetičare. Mnoge od ovih oznaka savjetuju da liječniku obavijestite uzima li pacijent određene lijekove, poput inzulina. Ovo upozorenje moglo bi ukazivati na daljnji potencijalno štetni učinak između atenolola i dijabetesa.
Budući da bolesnici sa šećernom bolešću često imaju i srčane probleme, nije preporučljiva potpuna obustava potrebnih kardioloških lijekova. Ako dijabetičar uzima atenolol, savjetovanje s kvalificiranim liječnikom je možda najbolja opcija. Ni drugo mišljenje ne bi škodilo. Često nefarmaceutski pristupi poput zdrave prehrane i tjelovježbe mogu pomoći u ublažavanju dijabetesa i srčanih simptoma.