Predviđanje bebinog spola fascinacija je koja već duže vrijeme obuzima ljude. Od mnogih uvjerenja koja okružuju ovo pitanje, jedno od najpopularnijih je korištenje bebinog otkucaja srca za određivanje spola nerođenog djeteta. Osnovna teorija je da će dječak imati otkucaje srca manji od 140 otkucaja u minuti, a djevojčica više od 140 otkucaja u minuti. Iako se vjeruje u ovu teoriju, ne postoji znanstveni dokaz da postoji ikakva povezanost između spola i otkucaja srca bebe.
Otkucaji srca djeteta zapravo variraju tijekom cijele trudnoće. Tijekom prvih tjedana trudnoće, otkucaji srca djeteta usko su usklađeni s otkucajima srca majke, odnosno u prosjeku oko 85 otkucaja u minuti. Ova brzina se polako povećava za u prosjeku oko tri otkucaja srca dnevno. Nakon otprilike pet tjedana, broj otkucaja srca i muške i ženske bebe povećao se na oko 175 otkucaja u minuti, a taj prosjek se zatim polako smanjuje tijekom ostatka trudnoće. Istraživanja su pokazala da je razlika između prosječnog otkucaja srca muškog fetusa i prosječnog otkucaja srca fetusa kod žena vrlo mala – manje od pola otkucaja u minuti – što je dovelo istraživače do zaključka da ne postoji korelacija između fetalnog otkucaja srca i spola.
Otkucaji srca fetusa se klasificiraju kao normalni kada padne između 110 otkucaja u minuti i 180 otkucaja u minuti. Otkucaji srca djeteta također se mogu mijenjati tijekom dana. Beba koja je aktivna ili se kreće općenito će imati veći broj otkucaja srca od bebe koja miruje ili spava. Dakle, veći broj otkucaja srca bebe zapravo više ukazuje na razinu aktivnosti bebe nego na njezin spol.