Zolpidem je lijek koji se koristi za liječenje nesanice. Istraživači su pronašli vezu između zolpidema i depresije, ali ta veza nije apsolutna. Postoje teorije o tome zašto bi zolpidem zapravo mogao uzrokovati depresivne epizode, ali bilo koji lijek koji utječe na neurotransmitere ili moždane kemikalije, može uzrokovati depresivne epizode kod nekih ljudi. Iako nema istraživanja koja bi pokazala da zolpidem i depresija imaju uzročno-posljedičnu vezu, mnogi stručnjaci vjeruju da bilo koji lijek koji izravno ili neizravno regulira neurotransmitere može utjecati na raspoloženje, osobito kod djece i adolescenata.
Određeni neurotransmiteri u mozgu između ostalog reguliraju emocije, raspoloženje, san i apetit. Postoji više od 30 neurotransmitera koji reguliraju određene moždane funkcije, ali istraživači su identificirali samo tri koja igraju ulogu u depresiji. Naime, te kemikalije su serotonin, dopamin i norepinefrin.
Kada mozgu nedostaje jedan ili više neurotransmitera koji su potrebni za optimalno funkcioniranje mozga, osoba može doživjeti promjene raspoloženja i promjene u obrascima prehrane ili spavanja. Ako pojedinac iskusi nesanicu, tada tijelo ne može sinkronizirati moždane kemikalije tijekom ciklusa spavanja, što može uzrokovati kliničku depresiju. Kao rezultat toga, liječnik može preporučiti ili propisati lijekove koji će pospješiti san. Jedan od tih lijekova je zolpidem, koji može pomoći pacijentu da brzo zaspi i da spava solidnih sedam do osam sati po noći.
Antidepresivi se također redovito propisuju za liječenje znakova depresije. Iako zolpidem nije antidepresiv, obično se propisuje zajedno s antidepresivima i kognitivnom terapijom ili terapijom ponašanja. Čini se da lijekovi koji se koriste za izravnu regulaciju moždanih kemikalija zapravo mogu uzrokovati depresivne ili suicidalne epizode kod nekih ljudi, prema istraživačima.
Veza između zolpidema i depresije nalazi se u načinu na koji lijek utječe na regulaciju neurotransmitera u mozgu. Zolpidem potiče san tako da mozak može proizvoditi i regulirati moždane kemikalije. Mozak, međutim, možda neće proizvoditi specifične neurotransmitere koji su potrebni pacijentu.
Liječnici obično ne znaju koji su specifični neurotransmiteri potrebni pacijentu. Ako pacijentu nikada nije dijagnosticirana klinička depresija, a tek su se nedavno počele osjećati promjene raspoloženja, liječnik može prvo propisati pomoćno sredstvo za spavanje. Ponekad je to sve što je potrebno za rješavanje problema, a liječnik može prekinuti korištenje drugih lijekova. U drugim slučajevima, pacijenti možda neće dobro reagirati na određene lijekove i umjesto toga će pacijenta staviti na zolpidem.
Neki pacijenti smatraju da postoji povezanost između zolpidema i depresije. Mogu osjetiti umor, pospanost ili pogoršanje simptoma. Kao rezultat toga, liječnik koji propisuje lijek ili će promijeniti dozu ili u potpunosti promijeniti recept.