U ranoj reklami za Ouiju, Wonderful Talking Board opisuje proizvod kao “provjeren u Uredu za patente prije nego što je bio dopušten” – tvrdnja koja je u osnovi točna, prema povjesničaru Robertu Murchu. Potomci kreatora Elijaha J. Bonda rekli su Murchu da je glavni službenik za patente zahtijevao demonstraciju, kako bi potvrdio da ploča zapravo može donijeti odgovore iz duhovnog svijeta. Patentni službenik, zajedno s Bondom i njegovom šogoricom, sjeo je i zamolio duhovnu ploču da napiše ime službenika – navodno nepoznato podnositeljima zahtjeva. Kada je pločica dovela do točnih slova, vidno potreseni službenik odobrio je patent br. 446,054, izdan u veljači 1891. godine.
Bacanje čarolije u patentnom uredu:
Povjesničar napominje da je Bond bio patentni odvjetnik i da je možda znao imena svih službenika patentnog ureda u Washingtonu, DC, posebno onih koje je vjerojatno sreo.
Murch dodaje da Godišnje izvješće Povjerenika za patente za 1890. godinu navodi da je u to vrijeme u uredu radilo 30 patenata.
Bondova šogorica, Helen Peters, bila je zaslužna za ime, izgovarano wee-ja. Obitelj kaže da je Peters pitao ploču kako bi se trebala zvati, a ona je napisala OUIJA.