Snovi su oduvijek bili predmet intenzivne fascinacije. Od neobično fantastičnih letećih snova do klasičnog sna o bijegu, od ovozemaljskih besmislenih snova do inspirativnih snova, snovi nas intrigiraju, nadahnjuju, hlade ili smiruju. Pitanje sanjaju li životinje je fascinantno.
Mnogi vlasnici životinja vjeruju da njihovi ljubimci sanjaju. Kućni ljubimci koji spavaju obično pokazuju ponašanje poput snova, počevši od trzanja kapaka i tikova na licu koji često napreduju do animiranih šapa ili nogu koje se kreću u istom kretanju. Iz grla bi se moglo čuti prigušeno cviljenje ili režanje, što sve ukazuje na to da životinja sanja. To još uvijek ostavlja pitanje kakve snove životinje imaju i kojoj svrsi služe.
Studije provedene 2000. na Tehnološkom institutu Massachusettsa (MIT) navele su istraživače s Cambridgea na uvjerenje da životinje ne samo da sanjaju, već i njihovi snovi mogu biti vrlo složeni i uključuju duge nizove reproduciranih budnih događaja. Rezultati, objavljeni u izdanju časopisa Neuron od 25. siječnja 2001., sugeriraju da su štakori trenirani da trče stazu sanjali o svojim iskustvima.
U studijama MIT-a, štakori su trčali kružnim labirintom za nagradu, dok su istraživači mapirali moždanu aktivnost životinja pomoću elektroda. Znanstvenici su otkrili da neuroni pucaju u određenom obrascu, ovisno o položaju štakora duž labirinta, te je li se kretao ili stajao u mjestu. Znanstvenici su također primijetili da se živčana aktivnost odvijala u hipokampusu, području povezanom s pamćenjem.
Dok su životinje spavale, elektrode su nastavile bilježiti moždanu aktivnost. Poput ljudi, štakori doživljavaju različite faze sna, krećući se od sporovalnog sna do brzog pokreta očiju ili REM spavanja (gdje ljudi sanjaju).
Istraživači s MIT-a proučavali su preko 40 REM snimaka štakora. Kad su životinje spavale, otprilike polovica njih ponovila je prepoznatljivi neuronski uzorak viđen tijekom vježbe u labirintu. Korelacija je bila toliko precizna da su znanstvenici mogli točno odrediti gdje se štakor koji sanja u labirintu i sjedi li ili trči. Zaključili su da bi reaktiviranje sjećanja moglo biti mehanizam za usađivanje iskustva u dugoročno pamćenje, što je dobar razlog za barem jedan razlog zašto životinje sanjaju. Štakor koji se sjećao kako se kretati labirintom “vježbajući u snu” bio je sigurniji u hranu.
Prije ovih studija znanstvenici su pretpostavljali da je samo relativno nekoliko vrsta životinja, poput dupina i primata, sposobno prisjetiti se složenih sjećanja izgrađenih oko višestrukih, uzastopnih događaja. Istraživači MIT-a sada zaključuju da se čini vjerojatnim da većina životinja sanja i da su sposobne za složenije misaone procese nego što su znanstvenici prije mislili.
Iako je činjenica da životinje sanjaju sama po sebi zanimljiva, postoje i praktične primjene za ljude. Proučavajući kako se pamćenje formira i koja se iskustva ponovno proživljavaju i zadržavaju, istraživači se nadaju da će pronaći pomoć žrtvama poremećaja pamćenja poput amnezije i bolesti poput Alzheimerove bolesti.