Outsourcing je praksa premještanja određenih dijelova ili cjelokupnog poslovanja izvan obala zemlje u kojoj se tvrtka nalazi. Mnoge tvrtke koriste ovu praksu kao uređaj za uštedu, a nesumnjivo može uštedjeti novac. Međutim, ovaj problem je uvelike kompliciran zbog svih uključenih čimbenika, te je vrijedno pogledati kako lociranje većine poslova na stranim obalama može uštedjeti i koštati novac u isto vrijeme.
Prvo, ne ide sav outsourcing u zemlje koje imaju niže troškove. Neke zemlje premještaju pogone, trgovine i objekte u zemlje koje imaju veće troškove, ali mogu imati porezne prednosti. Tipično, praksa uključuje korištenje zemalja u kojima su troškovi zapošljavanja ljudi i iznajmljivanja ili posjedovanja objekata za smještaj zaposlenika znatno niži, a mogu postojati i porezne olakšice za zapošljavanje velikog broja ljudi unutar te zemlje.
U visoko industrijaliziranim zemljama, troškovi plaća i objekata mogu biti visoki, a tvrtke mogu platiti djelić ove cijene negdje drugdje, dok i dalje zapošljavaju radnike koji su jednako kvalificirani. Za tvrtke koje žele smanjiti troškove, outsourcing može biti izvedivo sredstvo za postizanje toga, dok još uvijek dopušta tvrtki da plaća skuplje zaposlenike u zemlji u kojoj je osnovana. Mnoga poduzeća imaju kombinaciju lokalnih zaposlenika i vanjskih zaposlenika, dok druge većinu poslovanja sele na strane obale.
Bilo je nekih negativnih reakcija na tvrtke koje predaju sve aspekte svog poslovanja vanjskim suradnicima. Na primjer, mnoge tvrtke odlučile su premjestiti linije za pomoć korisnicima u strane zemlje, a onda su neke ustanovile da ova praksa ne funkcionira dobro. Ljudi kojima su te linije pomagale nisu dobivale vrstu usluge koja im je bila potrebna da bi ostali klijenti, a neke su tvrtke odlučile prestati angažirati pomoćnu liniju i službu za korisnike kako bi bolje služile klijentima. Suština je da ako nezadovoljstvo kupaca ublažava jeftinije troškove zaposlenika, onda outsourcing ne štedi novac.
Drugi način procjene outsourcinga je način na koji utječe na lokalna gospodarstva u glavnim zemljama u kojima tvrtka posluje i ovisi o prodaji proizvoda ili usluga. Uklanjanje radnih mjesta iz zemlje utječe na njezino gospodarstvo i kupovnu moć potrošača. Iako outsourcing može rezultirati mogućnošću ponude proizvoda po nižim cijenama, broj kupaca i potrošačka potrošnja se smanjuju kada poslovi nisu dostupni. Ovo je uobičajena kritika prakse.
U SAD-u, na primjer, mnogi proizvodni poslovi su prepušteni vanjskim poduzećima. Nisu svi ljudi koji izgube posao u mogućnosti pronaći druge poslove koji zarađuju istu količinu novca, a visoka nezaposlenost, posebno u gradovima koji su prije bili usmjereni na proizvodnju, utječe na druge tvrtke u tim gradovima. Kada tvrtke počnu toliko angažirati vanjske poslove da nezaposlenost raste i opće gospodarstvo posustaje, te tvrtke možda neće moći zaraditi novac. Drugim riječima, mogu stvoriti situaciju u kojoj ne postoji potrošač koji bi kupovao njihove proizvode, ma koliko oni bili jeftini. U konačnici se tvrdi da pad kupovne moći potrošača može stajati tvrtke novca, daleko više nego što bi uštedjeli vanjskim poduzećima.
Dodatni čimbenik koji zaslužuje razmatranje je učinak stimuliranja gospodarstva zemalja u razvoju. Iako se s humanitarne točke gledišta to može smatrati vrlo poželjnim, postoje neke krajnje posljedice. Dosljedan rad u tim zemljama pomaže u podizanju životnog standarda, a to će na kraju povećati troškove zapošljavanja radnika u takvim zemljama te iznajmljivanja ili stjecanja imovine. Podizanje životnog standarda moglo bi koštati strane i domaće zaposlenike otprilike isto toliko.
U konačnici, ova praksa štedi novac i vjerojatno će se nastaviti. Zemlje mogu učiniti outsourcing manje atraktivnim davanjem poreznih olakšica tvrtkama koje će zadržati zaposlenost unutar granica zemlje. Međutim, čak i uz poticaje da se ne prepušta vanjskim poduzećima, prednosti ove uobičajene poslovne prakse vjerojatno će i dalje postojati. Ono što tvrtke koje angažiraju u vanjskim poduzećima moraju težiti nisu samo kratkoročne uštede već i potencijalni dugoročni troškovi i moguće koristi i za njih i za društvo u cjelini.