13. amandman se odnosi na amandman na Ustav Sjedinjenih Država, koji je vrhovni zakon SAD-a. Značajan je za ukidanje i zabranu ropstva i prisilnog ropstva u zemlji. Osim toga, to je bio prvi amandman na Ustav od najranijih godina zemlje; prvih 12 ratificirano je u prva tri desetljeća postojanja zemlje.
Godine 1808. SAD su zabranile međunarodnu trgovinu robljem, što je rezultiralo neslobodnim radnim sustavom u zemlji koji su većinom činili crne Afrikance. Iako je to značilo kraj uvozu robova, ropstvo se i dalje prakticiralo u SAD-u. Još 1839., John Adams, koji će postati predsjednik, ali je tada bio predstavnik iz Massachusettsa, dao je zakonodavni prijedlog za zabranu domaćeg ropstva i teoretizirao da bi američki predsjednik to mogao učiniti, ako bi izbio građanski rat, aktiviranjem svojih ovlasti prema klauzuli o ratnim ovlastima u Ustavu. Bila je to teorija koju će budući predsjednik Abraham Lincoln ispuniti tijekom Američkog građanskog rata izvršnom naredbom Proklamacije o emancipaciji 1863., koja je zabranila ropstvo u pobunjenim državama Konfederacije. To je na kraju dovelo do brojnih nacrta amandmana u Kongresu do 1864.
13. amandman se sastoji od dva odjeljka. Prvi se odnosi na zabranu ropstva i prisilnog ropstva u SAD-u, osim u slučajevima kazne za zločin. Drugi dio sadrži jezik provedbe amandmana, koji Kongresu daje ovlast za provedbu zakona.
Senat je 13. travnja 8. usvojio 1864. amandman s 38 za i 6 glasova za. Zastupnički dom je to učinio 31. siječnja 1865. sa 119 glasova za i 56. Do kraja godine 30 država je ratificiralo amandman. U sljedećih pet godina uslijedila su još tri. Posljednja država koja je ratificirala 13. amandman bio je Mississippi, što je i učinila 16. ožujka 1995., nakon što ga je prvobitno odbila 5. prosinca 1865. godine.
13. amandman bio je prvi od tri amandmana o rekonstrukciji, koji su provedeni kako bi se posebno rekonstruirala bivša Konfederacija i ozdravila zemlja nakon američkog građanskog rata. To, međutim, nije moglo spriječiti uspon Crnih kodova, neslužbenih zakona koji su nastojali ozbiljno ograničiti osnovna ljudska prava i građanske slobode koje su crnci stekli nakon rata. 14. amandman uslijedio je 1868. za uspostavljanje građanskih prava na razini cijele države. 15. amandman, posljednji od amandmana o rekonstrukciji, proširio je pravo glasa na oslobođene robove.