27. amandman je amandman na vrhovni zakon Sjedinjenih Država, koji se naziva američki ustav. Spriječava da bilo kakve promjene u plaćama članova Kongresa stupe na snagu dok se ne izaberu članovi Zastupničkog doma – jednog od dva doma koja čine dvodomno zakonodavno tijelo. Također poznat kao Madisonov amandman, Kongresni amandman o kompenzaciji iz 1789. ili Kongresni amandman o plaćama, 27. amandman je značajan kao nedavni amandman na Ustav, iako je koncept star gotovo koliko i zakon koji mijenja.
Podrijetlo 27. amandmana može se pratiti još od 1788. godine, na konvenciji održanoj u Sjevernoj Karolini kako bi se pregledao izvorni nacrt ustava. Te iste godine, Virginia i New York slijedili su Sjevernu Karolinu u predlaganju ratifikacije amandmana tijekom svojih vlastitih konvencija. James Madison, tada predstavnik SAD-a, predstavio ga je 25. rujna 1789. kao jedan od prvih 12 amandmana namijenjenih za ratifikaciju, od kojih će 10 postati Bill o pravima SAD-a 1791. Kongres je amandman poslao državnim zakonodavnim tijelima ubrzo nakon toga.
Unutar dvije godine od Madisonove prezentacije amandmana o odšteti, šest država – Delaware, Maryland, Sjeverna Karolina, Južna Karolina, Vermont i Virginia – osiguralo je formalne sankcije putem svojih zakonodavnih tijela. Otprilike četiri desetljeća kasnije, između 1816. i 1818., Massachusetts, Kentucky i Tennessee slijedili su njihov primjer. Međutim, proces ratifikacije 27. amandmana je u konačnici bio vrlo spor. To je zato što je kako je rastao broj država, tako je rastao i minimalni broj država potreban za ratifikaciju.
Odluka Vrhovnog suda SAD-a Coleman protiv Millera, 307 US 433 (1939.) bila je velika prekretnica u odobravanju 27. amandmana. Propisuje da se zakonodavna tijela država s amandmanima koje je predložio Kongres koji nemaju rokove za ratifikaciju smatraju na čekanju, pri čemu Kongres odlučuje o razumnom vremenu između početnog prijedloga amandmana i državne ratifikacije. To je pokrenulo konačnu ratifikaciju 27. amandmana, koja je dodatno potkrijepljena traženjem pisanja pisma državnog zakonodavnog tijela studenta preddiplomskog studija sa Sveučilišta Texas u Austinu po imenu Gregory Watson.
27. amandman konačno je službeno ovjeren 18. svibnja 1992., dosegnuvši prag ratifikacije. Do tada je 41 država odobrila amandman. Još pet država – Kalifornija, Rhode Island, Havaji, Kentucky i Washington – pridružilo se popisu u sljedeće četiri godine. Od 2011. samo pet država Unije — Massacusetts, Mississippi, Nebraska, New York i Pennsyvania — još nije ratificiralo amandman o odšteti.