Proces 3D obrnutog inženjeringa uzima fizički uređaj ili strukturu, digitalizira ga i uvozi sve njegove dijelove i mjere u softver za računalno potpomognuto projektiranje (CAD) ili sličan softver za izgradnju. Za digitalizaciju dijela snima se fotografija ili se koristi 3D skener i slika se zatim uvozi u program. Ako je fotografija snimljena, tada će dizajner morati ponovno izraditi dio u programu, ali 3D skener će to učiniti automatski. Korištenjem 3D obrnutog inženjeringa dijelovi se mogu poboljšati, uređaj se može preraditi s manjim dijelovima, a korisnik može pohraniti dizajn za kasniju upotrebu.
Da biste započeli proces, uređaj se mora skenirati ili fotografirati. Ograničenja u fotografiji znače da se za to najčešće koristi tehnologija 3D skeniranja. Ovi skeneri, koji često koriste laser, skeniraju uređaj i bilježe mjere, boje, teksturu i oblik komada. Iz ovih informacija, CAD ili sličan softver može uvesti oblik u svoje sučelje.
Ponekad se skenira samo ljuska uređaja, ali češće se – radi pravilnog 3D obrnutog inženjeringa – uređaj otvara i uklanjaju dijelovi. Pojedinačni dijelovi se zatim skeniraju na isti način na koji je bio cijeli uređaj, a dijelovi se zatim uvoze. To omogućuje cjelovit i sveobuhvatan 3D model cijelog uređaja i svih njegovih unutarnjih komponenti.
Jedna od najosnovnijih prednosti 3D obrnutog inženjeringa je aspekt digitalizacije. Čuvanje digitalne replike fizičkog dijela mnogo je lakše i, osim ako se tvrdi disk ne sruši ili netko slučajno izbriše dizajn, dizajn neće biti izgubljen. Digitalni model je također lakši za rad i na kraju je mnogo jeftiniji. Inženjeri će moći mijenjati i mijenjati dijelove te mogu testirati model unutar programa bez troškova kupnje dijelova koji možda neće raditi.
S digitalnim informacijama iz 3D obrnutog inženjeringa, inženjeri mogu pokušati poboljšati uređaj ili smanjiti njegovu tržišnu cijenu. Za poboljšanja, inženjeri mogu dodati nove dijelove ili izvaditi inferiorne dijelove kako bi uređaj učinili korisnijim ili moćnijim. U svrhu smanjenja troškova, tvrtke mogu postaviti inferiorne dijelove ili ukloniti skuplje značajke kako bi napravili sličan proizvod koji potrošače košta manje. Oba ovise o programu koji može testirati uređaj kako bi se uvjerio da će raditi prije nego što napravi uređaj od stvarnih dijelova.