Plan ponašanja 504 uspostavljen je Zakonom o rehabilitaciji iz 1973., dijelom saveznog zakona u SAD-u. Plan ponašanja 504 pomaže osigurati smještaj za učenike koji se smatraju tjelesnim invaliditetom. Invalidnost ne znači nužno oštećenje hodanja ili kretanja, ali se može odnositi na kronična stanja poput teške astme ili na prepoznate probleme u učenju poput autizma i ADHD-a.
Mnogi se pitaju kako se plan ponašanja 504 razlikuje od individualiziranog obrazovnog plana (IEP). Glavna razlika je u tome što IEP pokušava osigurati smještaj za učenike koji imaju značajne razlike u sposobnostima učenja. Takvi pojedinci mogu dobro testirati, ali dosljedno imaju loš učinak u nastavi; mogu imati poteškoće s govorom/jezikom ili poteškoće s kodiranjem poput disleksije. Neki imaju velike razlike između pisanog i govornog jezika.
Općenito, ni plan ponašanja 504, ni IEP nemaju nikakve veze s djetetovom inteligencijom, iako naravno postoje neki učenici kojima će možda trebati smještaj zbog mentalne retardacije. Obično se ovi planovi usredotočuju na prilagođavanje stilova učenja koji se razlikuju od načina poučavanja koji se nudi u određenoj školi. Učenik s disleksijom ili dijete s kašnjenjem u govoru/jeziku može biti jednako inteligentno kao i tipični ravnopravni učenik. Stoga se ni IEP ni planovi ponašanja 504 ne smiju smatrati stigmatičnima.
Zapravo, obično se plan ponašanja 504 konkretnije bavi medicinskim poteškoćama koje mogu otežati djetetu potpuno sudjelovanje u svim aktivnostima za koje se učenik mora smatrati kompetentnim. Dijete s kroničnom astmom može, na primjer, imati izuzeća ili posebne modifikacije u pogledu nastave tjelesnog odgoja (PE). On ili ona možda imaju adaptivnu tjelesnu kulturu ili imaju osmišljen program tjelesnog odgoja koji će mu omogućiti postizanje razumnih ciljeva bez prekoračenja svojih granica.
Plan ponašanja 504 može biti od velike pomoći kada nema akademskog odstupanja. Neka djeca mogu trebati dodatnu podršku nakon dugih hospitalizacija, a ipak ne testiraju IEP parametre. U tim slučajevima, evaluacija usluga podrške kao što su savjetovanje u školi, grupe prijateljstva ili planovi kada dijete mora biti odsutno zbog česte bolesti može pomoći djetetu da se osjeća uspješnim. Također, ovi su planovi prilagođeni da učenik završi školu i dobije puni kredit za završetak.
Plan ponašanja 504 može se uspostaviti prije nego što učenik uđe u srednju školu. Većina djece s razredom 504 može se upisati u besplatne predškolske ustanove, zvane SELPA škole, koje im pomažu u učenju vještina rane socijalizacije, čime se povećava njihov uspjeh u ranom osnovnom obrazovanju. SELPA škole također prilagođavaju obrazovanje potrebama djece s teškoćama u razvoju i svaka škola će imati poseban fokus na vrste invaliditeta, tako da su djeca razumno grupirana s drugima sličnih sposobnosti.
Plan ponašanja 504 može biti od velike pomoći u osnovnoj i srednjoj školi. Medicinski krhko dijete moglo bi zahtijevati veći nadzor od djeteta savršenog zdravlja. Kada se to utvrdi, škola mora unajmiti nekoga da prati to dijete tijekom odmora, ili u nekim slučajevima da pomogne učeniku tijekom svih aspekata dana. Na taj način dijete je u potpunosti uključeno u redoviti razred.
Tamo gdje postoji značajan invaliditet poput autizma ili retardacije, plan ponašanja 504 također može prilagoditi standarde za evaluaciju učenika. To je osobito učinkovito u osnovnim postavkama, ali počinje gubiti snagu u srednjem obrazovanju. Kada se promijene standardi ocjenjivanja u srednjem obrazovanju, učenici možda neće imati pravo na maturu, već mogu dobiti samo potvrdu o završetku srednje škole.
Međutim, srednje škole ne mogu zabraniti učenicima stjecanje diplome kada ozbiljni fizički izazovi onemogućuju neke od obveznih kolegija. Primjerice, dijete sa značajnim teškoćama u kretanju ne može se zadržati od mature jer ne može sudjelovati u nastavi tjelesnog odgoja. S druge strane, dijete s teškoćama u učenju na IEP-u možda neće diplomirati bez položenog maturskog ispita. Nova pravila pooštrila su ograničenja diplomiranja i nude sve manje i manje izmjena za učenike s izazovima u učenju, osobito tijekom standardiziranog testiranja.
Ipak, plan ponašanja 504 može biti izvrstan alat za pomoć djetetu da bude punopravni sudionik u učionici. Također se smatra da rano uključivanje u razrede za djecu s različitim sposobnostima potiče empatiju kod mlađe djece kojoj nisu potrebni planovi učenja. To bi u konačnici moglo rezultirati smanjenjem zezanja ili zadirkivanja u kasnijoj dobi, budući da su djeca od rane osnovne škole imala prednost da budu kolege učenicima različitih sposobnosti ili sa značajnim zdravstvenim problemima.