Androgenska ablacija je medicinski tretman za blokiranje proizvodnje muških hormona. Također poznat kao deprivacija ili supresija androgena, ovaj tretman se najčešće koristi u liječenju raka prostate, s ciljem kontrole veličine tumora ograničavanjem proizvodnje hormona. Endokrinolog je središnja osoba u procesu izrade plana liječenja gdje je uključena ablacija androgena, a pacijent može raditi i s drugim stručnjacima poput onkologa.
Jedna jednostavna metoda za eliminaciju muških hormona je uklanjanje spolnih žlijezda. Ova tehnika se koristi kada ljudi žele nepovratno blokirati proizvodnju androgena, hormona povezanih s muškim spolnim razvojem. Druga mogućnost je uzimanje ženskih spolnih hormona s ciljem blokiranja proizvodnje i aktivnosti androgena. Pacijenti također mogu uzimati antiandrogene, lijekove koji specifično ciljaju na proizvodnju muških hormona kako bi spriječili proizvodnju ili upotrebu tih hormona u tijelu.
U liječenju raka, ablacija androgena može ograničiti rast raka prostate i omogućiti pacijentu da živi s rakom dulje vrijeme, ili smanjiti tumor kako bi se olakšalo kirurško liječenje ili korištenjem tretmana poput zračenja. Ovaj tretman se također koristi kod pacijenata koji ne žele proizvoditi muške hormone, iz raznih razloga. Na primjer, antiandrogeni se mogu koristiti u liječenju transrodne djece kako bi blokirali napredak puberteta dok djeca ne odrastu i mogu tražiti liječnički prijelaz, ako je to poželjno.
Pacijenti koji su podvrgnuti ablaciji androgena mogu doživjeti različite simptome. Općenito, feminizacija se ne događa osim ako pacijentice ne uzimaju lijekove s posebnim željenim učinkom. Raspodjela težine na pacijentovom tijelu može se promijeniti, ali fizičke promjene povezane s pubertetom, kao što su dlake u prsima i dublji glas, neće nestati s terapijom ablacije androgena. Ako se terapija prekine, tijelo muškarca će se vratiti u prijašnje stanje.
Neke nacije dopuštaju ljudima da se odluče za androgenu ablaciju kao oblik liječenja seksualnih prijestupa, posebice zlostavljanja djece. Zatvoreniku se može ponuditi izbor “kemijske kastracije”, kako se to zove, ili zatvorske kazne. Ovim se pacijentima može dati trajni ili privremeni tretman, ovisno o politici i prirodi prekršaja. Ova praksa je kontroverzna, jer neki ljudi smatraju da to nije adekvatan odgovor na zločin ili da neće nužno biti učinkovit kod svih kriminalaca, povećavajući rizik od recidiva. Tu su i etički problemi.