Posteljica je masa tkiva koja čini vezu između maternice trudnice i fetusa u razvoju. Ovo tkivo služi kao točka razmjene za opskrbu fetusa kisikom i hranjivim tvarima, te za uklanjanje metaboličkog otpada i ugljičnog dioksida. Tijekom tipične zdrave trudnoće, posteljica ostaje povezana sve do rođenja, nastavljajući opskrbljivati fetus esencijalnim hranjivim tvarima. U abruptio placentae, posteljica se odvaja od maternice ranije nego što je normalno; općenito rizik da se to dogodi počinje nakon dvadesetog tjedna trudnoće. Abruptio placentae je također poznat kao abrupcija posteljice, abrupcija posteljice i placenta previa abruptio.
Iako su temeljni uzroci abrupcije posteljice nepoznati, postoji nekoliko čimbenika koji mogu povećati rizik od pojave ovog stanja. Žene sa srčanim bolestima, visokim krvnim tlakom, dijabetesom ili artritisom sve su pod povećanim rizikom. Pušenje cigareta, teška konzumacija alkohola ili kokain također mogu povećati rizik. Traumatske ozljede poput one zadobivene u padu ili prometnoj nesreći također mogu uzrokovati abrupciju posteljice.
Simptomi abruptio placentae uključuju bolove u trbuhu ili leđima, grčeve ili kontrakcije maternice i vaginalno krvarenje. Žene koje imaju bilo koji od ovih simptoma abruptio placentae trebaju odmah potražiti hitnu liječničku pomoć, jer stanje može biti kobno za ženu ili fetus ako se ne liječi. Međutim, ako se dobije odgovarajuća medicinska skrb, rizik od smrti je vrlo nizak.
Dijagnoza abrupcije posteljice postavlja se na temelju nekoliko dijagnostičkih testova, koji mogu uključivati krvne pretrage kao što su hemoglobin, trombociti i broj fibrina. Ove krvne pretrage pokazuju da li se u tijelu javljaju abnormalne količine krvarenja. Dijagnostički proces također će vjerojatno uključivati ultrazvuk, koji se koristi za određivanje gdje se u maternici nalazi posteljica. Ovaj test se koristi za isključivanje dijagnoze drugog stanja zvanog placenta previa, u kojem se posteljica implantira preko cerviksa.
Žene koje imaju blagi oblik abruptio placentae obično mogu ostati kod kuće, uz savjetovanje u krevetu sve dok više ne budu u opasnosti. U težim slučajevima žena može biti hospitalizirana. Stacionarno liječenje može uključivati liječenje kisikom i praćenje otkucaja srca fetusa, ultrazvuk i krvne pretrage za praćenje zdravlja fetusa. Rijetko, može biti potrebno roditi fetus carskim rezom; to se provodi samo ako postoji opasnost od smrtnog ishoda ako se postupak ne izvede.