Aktinomiceti su skupina bakterija koje žive uglavnom u tlu. Nakupine aktinomiceta tvore dugačke tanke niti u tlu i imaju važnu ulogu u okolišnom ciklusu ugljika. Otporna skupina bakterija, posebno su vješta u preživljavanju otežanih uvjeta i razbijanju čvrstih tvari u tlu, vraćajući njihove komponente natrag u najosnovnije strukture.
Aktinomiceti, koji se nalaze u tlu i na tlu, rastu na sličan način kao gljive. Razmnožavaju se putem spora, koje su okrugla tijela koja razvijaju jedan lanac. Od ove niti tijelo bakterije počinje se prvo uvijati na vrhu, a zatim se dijeliti na segmente unutar niti. Stijenke niti se debljaju kako se pregrade dijele, a nakon što te pregrade sazriju, lanac je spreman proizvesti više spora za nastavak podjele.
Kada se prljavština i tlo svježe iskopaju, ispuštaju izrazit, zemljani miris. Većina bakterija u prljavštini razgrađuje tvari do njihovih baznih spojeva, ali aktinomiceti su odgovorni za razgradnju nekih od najjačih od tih tvari. Celuloza se nalazi u stijenkama biljnih stanica, a hitin ima sličnu svrhu u staničnim stijenkama gljiva. Nema mnogo bakterija koje mogu razgraditi te teške tvari, ali aktinomicete su u stanju čak i u najtežim uvjetima.
Aktinomiceti su osobito važni u područjima gdje ima puno raspadajućeg bilja, kao što su šume i travnjaci. Bez njihove sposobnosti da sudjeluju u propadanju biljaka i gljiva, hranjive tvari iz tih mrtvih organizama ne bi se vratile u tlo kako bi ih žive biljke apsorbirale i koristile. Aktivirana visokim pH razinama, promjena razine hranjivih tvari u tlu može deaktivirati procese recikliranja ovih organizama i drastično utjecati na ekosustav tla. Kada tlo sadrži nisku razinu pH, ne samo da su aktinomiceti neaktivni, već se aktiviraju i drugi razlagači tla, gljive. S ovim pomakom, uvjeti tla se mijenjaju i mogu postati povoljni za novi skup biljaka, kao što su neželjeni korovi i invazivne vrste.
Nije neuobičajeno da kolonije ovih bakterija rastu oko određenih biljaka, posebno vrsta poput cliffrose i gorkog grmlja. Biljka i bakterije mogu stvoriti simbiotski odnos, gdje se aktinomiceti hrane raspadnutim dijelovima biljke i pretvaraju dušik natrag u oblik koji biljka može koristiti.