Adaptivno učenje je korištenje tehnologije za pomoć učenicima u učenju novog gradiva. Ovo je rastuće područje istraživanja i razvoja, jer sve više organizacija traži tehnologiju kako bi prevladale prepreke za učenje, smanjile operativne troškove i osigurale dosljednu razinu kvalitete korisnicima koji se nalaze u različitim geografskim područjima. Promjene u tehnologiji omogućile su mnogim institucijama za učenje da omoguće pristup materijalima i tečajevima široj publici uz kontrolu pristupa.
Postoje četiri aspekta adaptivnog učenja: upravljanje sadržajem, pristup instruktorima, sigurnost sustava i praćenje aktivnosti učenika. Mora postojati strategija za rješavanje sva četiri pitanja prije nego što institucija ili organizacija može uspješno implementirati rješenje. Ova vrsta učenja uspješno je usvojena u Europi i Aziji od sredine 1990-ih, ali je u Sjevernoj Americi bila puno sporija.
Upravljanje sadržajem odnosi se na proces definiranja opisa kolegija, pisanja bilješki o tečaju i njihovog objavljivanja u alatu za adaptivno učenje. Primarne prepreke su složenost alata i razina spremnosti akademskog osoblja da proširi svoje vještine uključivanjem elektroničkih nastavnih alata. Studije su pokazale da alat koji je dobro osmišljen, intuitivan i u potpunosti podržan od strane organizacije ima višu stopu usvajanja od drugih alata.
Mnogi studenti su zabrinuti zbog razine interakcije s voditeljima kolegija. Sposobnost postavljanja pitanja u javnom i privatnom okruženju i dobivanja detaljnog odgovora od instruktora bitan je dio procesa učenja. Postoje različiti alati koji se koriste za upravljanje ovim procesom, kao što su ploče za raspravu, trenutne poruke i online ćaskanje. Alati koji su dobro dizajnirani i intuitivni imaju mnogo veću stopu usvajanja od alata s više funkcionalnosti koji nisu intuitivni.
Sigurnost je važan dio infrastrukture iza prilagodljivih alata za učenje. Uobičajena metodologija je korištenje sigurnosnih certifikata te korisničkih imena i lozinki za kontrolu pristupa. Primarna briga nije manipulacija podacima, već pristup kontroliranim ili ograničenim materijalima. Mnoge multinacionalne organizacije koriste ovu tehnologiju za obuku osoblja u geografski raspršenim područjima za nove poslovne procese ili tehnološke vještine. Ovi programi su vlasništvo organizacije i ne bi trebali biti dostupni široj javnosti.
Praćenje aktivnosti učenika usko je povezano sa sustavom upravljanih sadržaja. Studenti bi trebali vidjeti samo tečajeve ili materijale za koje su se prijavili i za koje im je potreban pristup. U pozadini, alat za adaptivno učenje trebao bi pratiti koliko često učenik pristupa sustavu, radnje koje pokreću unutar alata i rezultate različitih alata za evaluaciju. Sigurnost ovog dijela sustava je vrlo važna, jer treba čuvati povjerljivost.