Što je ADD (poremećaj pažnje)?

Poremećaj nedostatka pažnje, koji se obično naziva ADD, neurološki je poremećaj koji može utjecati na sve dobne skupine. Glavni simptomi poremećaja su rastresenost, zaboravnost, nemogućnost koncentracije, slab raspon pažnje i impulzivnost. Iako temeljni uzrok ovog poremećaja nije službeno utvrđen, pretpostavlja se da je uzrokovan kemijskom neravnotežom u mozgu. Pojedinci s poremećajem pažnje mogu nedostajati specifičnim kemikalijama koje se nazivaju neurotransmiteri koji kontroliraju određene bihevioralne odgovore.

Poremećaj nedostatka pažnje može biti naslijeđen ili stečen, a istraživanja u genetici su dokazala da se poremećaj pažnje javlja u obiteljima.
Poremećaj nedostatka pažnje također može biti uzrokovan bolešću ili nesrećom koja je uzrokovala oštećenje mozga. To uključuje komplikacije zbog uporabe lijekova tijekom trudnoće za sprječavanje zaraznih bolesti, prekomjernog izlaganja zračenju ili kompliciranog poroda. Drugi uzroci traume mozga uključuju meningitis, encefalitis, napadaje zbog vrućice, ozljede glave i toksičnost olovom.
Simptomi nisu uvijek lako očigledni liječnicima ili pacijentima i često se ne dijagnosticiraju kao poremećaj pažnje.

Ako sumnjate da vi ili vaše dijete možda patite od poremećaja pažnje, važno je dobiti fizički pregled od liječnika kako biste isključili bilo koje zdravstveno stanje koje bi moglo uzrokovati simptome. Procjena od strane pouzdanog savjetnika ili psihijatra također je dobra ideja kako bi se utvrdilo jesu li simptomi povezani sa stresom ili ozbiljnijom mentalnom bolešću. Nakon što su ti uzroci isključeni, potrebno je napraviti plan liječenja.

Tretmani za poremećaj pažnje uključuju stvari kao što su lijekovi, psihoterapija, specijalizirani plan prehrane ili kombinacija ova tri.

Lijekovi koji liječe poremećaj pažnje potiču razna područja mozga da budu aktivnija kako bi funkcije pažnje i koncentracije te funkcije samokontrole bolje funkcionirale. Najčešći od ovih lijekova su Ritalin i Dexedrine. Međutim, ovi lijekovi često imaju nuspojave, stoga je važno razgovarati o bilo kakvom liječenju s liječnikom.