Uprava javnih politika je provođenje i upravljanje vladinim politikama, temeljeno na stručnoj analizi i rješavanju specifičnih pitanja koja općenito imaju dalekosežan utjecaj na građane koji žive pod predmetnom vladom. Političari i analitičari politike formuliraju javnu politiku na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Građani su često aktivni igrači koji utječu na odluke javne politike koje bi mogle biti od koristi za njihove posebne interese. Kao rezultat toga, javna politika se s vremena na vrijeme smatra humanističkim pothvatom.
Racionalan pristup također se može uzeti kada je u pitanju javna politika. Jedan primjer toga može se vidjeti u Sjedinjenim Državama 1980-ih, dok je predsjednik Reagan bio u Bijeloj kući, a kasnije tijekom prvog desetljeća 21. stoljeća, pod administracijom Georgea W. Busha. S racionalnim pristupom, administratori javne politike pokušavaju provoditi i održavati politiku na takav način da promiče privatno poslovanje i vladinu birokraciju. Moglo bi se raspravljati o tome da politike provedene pod tim predsjedništvom zapravo nisu bile “javne”, u pravom smislu riječi, jer su uglavnom ignorirale pitanja prosječnog muškarca ili žene na ulici, a posebno siromašnih, koji su se obično oslanjali uvelike na vladine programe poput Medicaida i bonova za hranu. Primjerice, predsjednik Bush se jako potrudio da američku javnost i političke analitičare navede da se slože s privatizacijom sustava socijalnog osiguranja.
Od 19. stoljeća teoretičari javne uprave kolebali su se između zagovaranja racionalnih i humanističkih sustava za formuliranje i upravljanje politikom. U ključnom članku pod naslovom The Study of Administration, objavljenom 1887. godine, budući američki predsjednik Woodrow Wilson iznio je načine na koje kreatori politike mogu najbolje služiti građanima, na temelju znanstvenih upravljačkih praksi. Zalagao se za zadržavanje politike i uprave kao neovisnih područja, budući da je administraciju smatrao više znanstvenim pothvatom.
U stvari, javne politike su odluke koje su donesene analizom podataka, a koje provode, navodno za dobrobit ljudi koji žive pod vladama, od strane javnih politika. Politička se znanost, međutim, oduvijek smatrala jednom od društvenih znanosti, što znači da na nju mogu utjecati ljudske nepredviđenosti. Dok se svi društveni znanstvenici koriste znanstvenim metodama, kao što je kompilacija kvantificiranih podataka kako bi došli do ili replicirali određene zaključke, moguće je da, osim građana, ključni igrači u upravi javnih politika — analitičari i donositelji odluka — nikada nisu stvarno nepristrani ili neutralan u stvarnoj praksi.