Adrenergik je izraz koji se koristi za opisivanje proteina i lijekova koji su u interakciji s adrenalinom ili noradrenalinom, također poznatim kao epinefrin i norepinefrin. Na primjer, adrenergički receptori su membranski proteini koji su meta za epinefrin i norepinefrin, dok su adrenergični transporteri proteini koji prenose norepinefrin preko stanične membrane živčanih stanica. Adrenergički agonist je lijek koji obično proizvodi isti učinak kao epinefrin ili norepinefrin, pri čemu je kao adrenergički antagonist lijek koji općenito blokira učinke epinefrina i noradrenalina. Epinefrin i norepinefrin djeluju kao hormoni i neurotransmiteri u brojnim biološkim procesima.
Kada se adrenalin oslobodi, on se skuplja i opušta glatke mišiće u zračnim putevima i arterijama, što obično rezultira dubokim disanjem i povišenim krvnim tlakom. Epinefrin također može povećati razinu glukoze i masnih kiselina u krvi, što općenito dovodi do povećane proizvodnje energije unutar stanica. Osim toga, epinefrin i norepinefrin pokreću reakciju bježi ili se bori.
Norepinefrin obično povećava broj otkucaja srca i protok krvi u mišiće tijekom stresnih situacija te utječe na dio mozga koji je odgovoran za pažnju i reakciju. Također povećava razinu glukoze u krvi, čime osigurava potrebnu energiju za stanice. Norepinefrin također djeluje kao protuupalno sredstvo kada se oslobađa kao neurotransmiter između živčanih stanica mozga.
Epinefrin i norepinefrin se vežu na alfa ili beta adrenergički receptor kako bi izvršili svoju funkciju. Alfa receptori su odgovorni za kontrakcije glatkih mišića i inhibiciju neurotransmitera, dok beta receptori opuštaju glatke mišiće i kontrahiraju srčani mišić. Postoje dva podtipa alfa receptora i tri podtipa beta receptora, svaki sa svojim agonistom i antagonistom.
Mnogi agonisti alfa 1 receptora, uključujući metoksamin i oksimetazolin, obično ciljaju na fosfolipaznu komponentu receptora kako bi generirali isti učinak kao epinefrin i norepinefrin. Klonidin i guanabenz su agonisti alfa 2 receptora koji proizvode isti učinak kao epinefrin i norepinefrin inhibirajući komponentu adenilil ciklaze u receptoru. Lijekovi koji blokiraju učinke epinefrina i norepinefrina na alfa 1 i alfa 2 receptore uključuju alfuzosin i atipamezol.
Agonisti beta 1 adrenergičkih receptora, kao što su dobutamin i izoproterenol, stimuliraju aktivnost adenilil ciklaze na otvaranje kalcijevih ionskih kanala u srčanom mišiću, dok beta 2 agonisti stimuliraju adenilil ciklazu da zatvori kanale kalcijevih iona u glatkim mišićima. Beta 3 agonisti, kao što su amibegron i solabegron, stimuliraju adenilil ciklazu za povećanje proizvodnje masnih kiselina. Antagonisti beta adrenergičkih receptora, koji se također nazivaju beta blokatori, uključuju metoprolol i butoksamin.