Adresa evidencije je stalna adresa pojedinca ili subjekta, koja obično ima veze sa stalnom lokacijom kuće ili tvrtke. Za razliku od poštanske adrese, adresa evidencije odnosi se na određenu lokaciju na kojoj pojedinac ili tvrtka fizički boravi. Ova oznaka stalne lokacije često je potrebna kao dio pravne dokumentacije za širok raspon aktivnosti, uključujući osiguranje zajma neke vrste, dobivanje kreditne kartice ili čak podnošenje porezne prijave u mnogim zemljama.
Adresa evidencije služi kao mjesto gdje se može pronaći pojedinac ili tvrtka. U gradovima ili mjestima adresa će uključivati određenu ulicu, uključujući broj apartmana ili apartmana ako je to mjesto zgrade koja sadrži više jedinica. Za ruralna područja, adresa evidencije uključivat će sve elemente koji su korisni u smislu identificiranja točne lokacije, kao što je broj ruralne rute, broj županijske ili državne autoceste ili broj otkucaja. U bilo kojem obliku, adresa će pružiti osnovne informacije potrebne za uspješnu identifikaciju fizičke lokacije web-mjesta na kojem se može pronaći tvrtka ili prebivalište.
Mnoge vrste organizacija zahtijevaju podnošenje adrese evidencije, čak i kada će se kontakti obrađivati pomoću poštanske ili poštanske adrese. Na primjer, banka će zahtijevati da papirologija povezana s zahtjevom za kredit za automobil uključuje i poštansku i fizičku adresu kao dio bitnih detalja. Na sličan način, financijske institucije koje pružaju kreditne linije tvrtkama zahtijevat će i poštansku adresu i adresu evidencije kao dio podataka o računu koji se čuvaju u arhivi.
Iako postoji nekoliko razloga zašto različiti zajmodavci i druge organizacije zahtijevaju deklaraciju adrese evidencije, jedan je povezan s držanjem pod kontrolom incidence prijevare. Pružajući provjerljivu fizičku adresu na kojoj se može pronaći vlasnik računa, vjerojatnije je da će zajmodavci i drugi pronaći dužnika koji nije ispunio svoju obvezu i biti u mogućnosti poduzeti odgovarajuće korake za rješavanje problema. Nasuprot tome, ako je jedina adresa u spisu poštanski pretinac, dužnik je mogao jednostavno zatvoriti pretinac, ne ostaviti adresu za prosljeđivanje, što otežava vjerovniku ili zajmodavcu da uđe u trag dužniku i traži neku vrstu rješenja za neplaćeni dug.