Zračni profil je specifičan oblik, posebno onaj koji se koristi u krilima aviona, koji pomaže u stvaranju uzgona. Osim krila aviona, koja su najpoznatija aeroprofila, u obliku aeroprofila su i ventilatori, propeleri, te neki stabilizatori. U prirodi je aeroprofil vrlo čest oblik, koji se nalazi u biljkama i bićima koja lete kroz zrak ili plivaju kroz vodu.
Osnovni princip po kojem djeluje zračni profil naziva se podizanje. Oblik aeroprofila je takav da vjetar može prolaziti i iznad i ispod njega. Oblik vrha je koncipiran tako da, kako zrak prolazi preko njega, on se ubrzava, smanjujući tlak zraka u tom području prema Bernoullijevom principu. Zrak ispod aeroprofila nije pod utjecajem, pa je njegova brzina ista kao što je bila kada je prvi put dodirnuo profil.
Zrak s višim tlakom teži se kretanju prema zraku s nižim tlakom, a ta razlika u tlaku uzrokuje djelovanje sile ispod aeroprofila, stvarajući podizanje. Što se zrak brže kreće – ili što se zrakoplov brže kreće kroz zrak – veća je razlika u tlaku zraka, a time i veći pritisak koji se vrši. Pri određenoj brzini primjenjuje se dovoljna sila da objekt – kao što je avion – nadvlada silu gravitacije i odleti od tla.
Aeroprofil se također može koristiti za stvaranje uzgona u smjeru prema dolje, promjenom njegovog oblika. U ovom slučaju, umjesto da podiže pomaže objektu da prevlada silu gravitacije, povećava silu prema dolje kako bi kompenzirao druge sile prema gore. Dobar primjer za to može se vidjeti na krilima ili “spojlerima” koji se nalaze na nekim automobilima, koji pomažu povećati vuču automobila pri velikim brzinama tako da automobil ostaje dobro sjediti na tlu.
Aeroprofil može biti u mnogo različitih oblika, ovisno o namjeni za koju je namijenjen. Dizajn aerodinamičkih profila za specifične zadatke jedan je od glavnih fokusa aerodinamike, a novi i poboljšani dizajni profila i dalje se stvaraju. Neki oblici aeroprofila, poput onih namijenjenih za zrakoplove koji putuju ispod brzine zvuka, zaobljeni su na jednom kraju savijajući se prema dolje do točke. Drugi, poput onih namijenjenih nadzvučnim zrakoplovima, puno su oštrijeg oblika.
Određeni oblici aeroprofila mogu se odabrati kako bi se smanjio otpor i omogućila veća ukupna brzina, kako bi se povećao otpor kako bi se usporilo vozilo ili reagiralo na različite vrste struja. Neki dizajni aeroprofila su simetrični, s okruglom krivuljom s obje strane, kako bi se omogućilo da zrakoplov jednako dobro funkcionira kada leti ravno ili kada leti obrnuto.