Postoji nekoliko definicija za popularnu riječ affluenza, koja je kombinacija pojmova influenca i affluent. U nekim se krugovima pojam odnosi na stanje koje se obično odnosi na bogate, mlade i besposlene koji se mogu osjećati letargično i nepovezano s društvom u cjelini, čak i kada sudjeluju u agresivnoj potrošnji. Takve ljude ništa ne zadovoljava niti usrećuje.
Alternativno, affluenza se može definirati kao frustracija, umor ili iscrpljenost koju ljudi osjećaju kada neprestano pokušavaju držati korak s Jonesesima. Drugi način da se opiše affluenza je smatrati je društvenim stanjem, pri čemu je previše imati i stjecati još više zarazno. Ostavlja ljude s stalnom potrebom da rade više, da dobiju više stvari, a često ih ostavlja u dugovima pa imaju dojam da imaju sve što im treba.
U definicijama affluenza, stanje se može promatrati kao kritika imućnih, ili onih koji se tako pokušavaju činiti, i kapitalizma općenito. Ipak, neki psiholozi i društveni znanstvenici taj izraz vide kao legitiman društveni fenomen, osobito u američkim i drugim zapadnim društvima. Kada se osobna vrijednost mjeri onim što imate, što možete dobiti ili za što želite raditi, to može biti izazov, a neki vide određeni trend da affluenza postaje sve zaraznija.
Stanje, prema riječima onih koji su ga istraživali, postaje posebno zabrinjavajuće kada postoje određeni članovi društva koji ne mogu tako lako doći do materijalnih stvari. Kada postoje velike ekonomske podjele, cijelo društvo može biti oštećeno ako oni s najmanje raspoloživog kapitala počnu zamjerati onima koji imaju najviše. Oni s vrlo malo mogu uvelike potrošiti svoje proračune na stvari koje stvarno ne trebaju i ne mogu si priuštiti.
Dragocjeno je i razmišljanje o tome koliko je korisno imati “sve”. Ljudi koji su kupili kuće od drugorazrednih zajmodavaca, na primjer, bili su uvjereni u svoje pravo da imaju stvari koje si uglavnom nisu mogli priuštiti, a rezultat je bio opipljivo očit u SAD-u, s mnogim ljudima koji su izgubili svoje domove i kreditni rejting. Ne radi se o tome da su ljudi koji su pokušavali dobiti dom na bilo koji način bili pohlepni, ali posjedovanje doma je možda bila zarazna metoda pokušaja da se održi korak s Jonesesima, iako su mnogi ljudi jednostavno procijenjeni na američkom tržištu nekretnina. Subprime zajmodavci plijenili su tu želju za sigurnošću ili izjednačavanjem i uvjerili mnoge da si mogu priuštiti stvari koje su stvarno daleko izvan njihovih mogućnosti prihoda.
Popularnost izraza affluenza često se pripisuje Johnu de Graafu, koji je producirao dokumentarac i knjigu u takvom stanju kasnih 1990-ih. De Graaf je tu riječ prvenstveno definirao kao zaraznu bolest koja je stvarala brda dugova, prekomjernog rada i ovisnosti o trošenju. Ove stvari zasigurno mogu stvoriti stvarnu tjeskobu kod ljudi, a ako čak i neki ljudi “pate” od bolesti, bilo bi teško znati koji bi mogli biti pravi psihološki rezultati recesije ili depresije s kojom su se SAD suočile 2008. godine. Ljudima je vrlo teško izgubiti materijalne stvari ili sposobnost trošenja kada mjere vlastitu vrijednost tim stvarima.