Affray je pravni izraz u engleskim common-law jurisdikcijama za tuču ili svađu između dvije ili više osoba na javnom mjestu. Svađa mora izazvati neki oblik terora ili straha kod prolaznika i prolaznika. Optužba za tučnjavu može biti podignuta protiv dvije osobe uključene u javnu tučnjavu ili protiv stotina ljudi koji su uključeni u mafijaško nasilje ili nerede. Ovisno o nadležnosti, pojedinci uključeni u sukob mogu biti optuženi za prekršaj, koji obično uključuje novčanu ili kratku zatvorsku kaznu, ili kazneno djelo, koje podrazumijeva značajnu zatvorsku ili zatvorsku kaznu.
U mnogim regionalnim jurisdikcijama optužba za prepucavanje ozbiljna je posljedica onoga što bi se u početku moglo činiti relativno manjim incidentom – tučnjave u baru ili drugog oblika nereda, na primjer. Optužba za napad je, međutim, ozbiljnija od nereda ili remećenja mira jer se napad smatra prekršajem protiv javnog reda i mira.
Zakoni o javnom redu reguliraju ponašanje pojedinaca na javnim mjestima. U Ujedinjenom Kraljevstvu (UK) Zakon o javnom redu iz 1986. navodi brojne aktivnosti za koje se može naplatiti trošak. Prema zakonu Ujedinjenog Kraljevstva, optužba za prepucavanje ne može se temeljiti samo na riječima ili govoru. Protupravno nasilje ili fizička prijetnja protupravnim nasiljem mora se dogoditi u javnom prostoru. Međutim, u jurisdikcijama izvan Ujedinjenog Kraljevstva, govor sam po sebi može biti temelj prekršaja javnog reda.
Kazne za javnu tučnjavu su vrlo različite i uvelike ovise o pravnoj nadležnosti u kojoj se incident događa. Također, olakotne okolnosti u vezi incidenta otežavaju donošenje takve optužbe. Na primjer, obična svađa između dvoje ljudi oko osobne stvari, koja nije povezana s bilo kakvim prolaznicima ili prolaznicima, obično neće rezultirati optužbom za tuču.
Incidenti koji uključuju više strana i koji uključuju eksplicitnu ili implicitnu prijetnju terorom ili nasiljem usmjerenim na prolaznike ili prolaznike obično će se smatrati teškim prekršajem protiv javnog reda i mira i kao takvi će se suditi. U nekim jurisdikcijama postoje obvezne minimalne kazne za takve slučajeve u kojima se optuženici proglašavaju krivima, što često uključuje zatvorsku kaznu, rad za opće dobro te značajne kaznene i kompenzacijske novčane kazne.