Afinitet prema elektronu je mjera energije koja se oslobađa kada neutralni atom apsorbira elektron. Apsorpcija dodatnog elektrona zahtijeva energiju jer negativno nabijena čestica prirodno ne privlači neutralni atom. Elementi u skupinama 6 i 7 periodnog sustava najvjerojatnije će privući jedan ili dva dodatna elektrona.
Kako bi privukao dodatni elektron u orbitu oko svoje jezgre, atom mora osloboditi energiju. Mjera te energije zapisuje se kao negativan broj jer atom daje energiju i tako ima neto gubitak energije. Za atome koji daju manje energije pri privlačenju dodatnog elektrona kaže se da imaju niži afinitet prema elektronu i vjerojatnije je da će izgubiti dodatne elektrone.
Mjera afiniteta prema elektronu niža je u atoma veće molekularne mase. Dio razloga za to je taj što teži atomi prirodno sadrže više elektrona kako bi bili u ravnoteži s brojem protona u jezgri. S mnogo elektrona koji kruže oko atomske jezgre, slobodni elektron ima veće šanse da se odbije od atoma.
Dodatni elektroni se povlače u najudaljeniju elektronsku orbitalu u atomu. Veća udaljenost vanjske orbitale kod atoma veće molekularne težine nema utjecaja na sposobnost atoma da privuče te elektrone, iako atomi veće molekularne težine imaju nižu mjeru afiniteta prema elektronima. Svi atomi u skupini 7 odaju privlačnost od +7 bez obzira na broj elektrona koji su već u orbiti. Isto tako, svi atomi u skupini 6 odaju privlačnost od +6. To je zato što elektron privlači broj protona u jezgri minus broj elektrona u svim nižim orbitalama.
Kisik i sumpor su sposobni privući dva dodatna elektrona u svoje orbite. To je neobično jer negativno nabijeni atom zahtijeva veliku količinu energije da privuče dodatnu negativnu česticu. Ovi elementi imaju visok afinitet prema elektronima i jedina su dva elementa za koja se zna da obično postoje s nabojem od -2.
Atom se sastoji od pozitivno i negativno nabijenih čestica, kao i čestica koje nemaju naboj. Jezgra atoma sadrži protone, koji imaju pozitivan naboj, i neutrone, koji nemaju naboj. Broj protona u atomu jednak je atomskom broju tog atoma, što znači da svaki atom istog tipa sadrži isti broj protona. Pojedinačni atomi mogu imati više ili manje neutrona ili elektrona jedni od drugih, iako većina atoma održava ravnotežu pozitivnih i negativnih čestica.